Naučnici već duže vrijeme navode da su mRNA vakcine protiv virusa COVID-19 veoma efikasne i da se ozbiljne nuspojave javljaju rijetko. Ipak, u malom broju slučajeva zabilježena je pojava upale srčanog mišića, poznate kao miokarditis, posebno kod mlađih muškaraca.
Istraživači sa Medicinskog fakulteta Univerziteta Stanford sada su objavili rezultate studije koja donosi novo objašnjenje mogućeg biološkog mehanizma povezanog sa ovom rijetkom pojavom.
Naučnici identifikovali ključne imune signale
Prema rezultatima istraživanja, važnu ulogu imaju dva signalna proteina imunog sistema — CXCL10 i IFN-gama.
Naučnici su utvrdili da određene imune ćelije, nakon izlaganja vakcini, mogu proizvoditi inflamatorne signale koji pokreću reakcije povezane sa upalom srčanog tkiva.
Studija je uključivala laboratorijske eksperimente, analize na životinjskim modelima i istraživanja na tkivima sličnim srčanom, a rezultati ukazuju na moguće objašnjenje rijetkih slučajeva miokarditisa nakon vakcinacije.
Rizik ostaje veoma nizak
Istraživači naglašavaju da je rizik od miokarditisa nakon vakcinacije i dalje veoma rijedak.
Istovremeno, stručnjaci podsjećaju da sama infekcija virusom COVID-19 nosi veći rizik od razvoja upale srčanog mišića, kao i drugih ozbiljnih zdravstvenih komplikacija.
Studija je pokazala i da blokiranje određenih inflamatornih signala u eksperimentalnim uslovima može smanjiti oštećenja povezana sa srcem, bez značajnog uticaja na željeni imuni odgovor organizma.
Ispitivano i jedinjenje iz soje
Tokom istraživanja analiziran je i genistein, prirodno jedinjenje koje se nalazi u soji.
Prema rezultatima eksperimenata, ovo jedinjenje pokazalo je potencijal da ublaži određene štetne efekte u modelima korišćenim tokom studije.
Ipak, naučnici ističu da to ne predstavlja gotovu terapiju, već potencijalni pravac za buduća istraživanja i razvoj dodatnih mjera bezbjednosti.
Potreba za daljim istraživanjima
Autori studije navode da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se ovi rezultati potvrdili i bolje razumjeli mehanizmi povezani sa rijetkim nuspojavama.
Stručnjaci ističu da ovakva istraživanja mogu pomoći daljem unapređenju mRNA tehnologije i razvoju još bezbjednijih medicinskih tretmana u budućnosti.
