Tragična sudbina petnaestogodišnje Hane Akmadžić iz Graza, djevojke porijeklom iz Cazina, duboko je potresla ne samo njezinu porodicu, već i širu javnost. U teškim trenucima tuge i bola, sjećanja na Hanu ostaju svijetla, nježna i puna ljubavi. Ova hrabra, dobra i tiha djevojčica, koju su mnogi poznavali kao rajski cvijet, ostavila je neizbrisiv trag u životima svih koji su je voljeli.
Ujak Ilhad Kendić, koji s porodicom živi u Mariboru, opisuje Hanu ne samo kao nećakinju, već kao vlastitu kćerku. “Ona je odrasla s mojom djecom, bila je dio naše porodice u svakom smislu. Njezina dobrota, pažnja i mirna narav ostavljali su poseban dojam na sve. Voljela je pomagati, a njezin san bio je da jednog dana postane medicinska radnica i brine o drugima – posebno djeci.”
Ilhad se prisjeća posljednjeg susreta s Hanom, samo nekoliko dana prije tragičnog događaja. “Grlila me i smijala se. Nisam znao da će to biti posljednji put. Taj osmijeh, ta toplina – zauvijek će ostati sa mnom.”
Njihova komunikacija bila je svakodnevna, barem kroz kratke poruke. Iako su fizički bili udaljeni, njihova bliskost bila je snažna. “Nije bila samo dijete moje sestre – bila je dio mog srca. Sad tog dijela više nema.”
Porodica se teško nosi s gubitkom, ali snagu pronalaze u vjeri. “Slomljeni smo, ali nas vjera održava. Ona je sada naš melek, a mi se molimo da je pronašla mir.”
Tragedija koja je zadesila srednju školu BORG Dreierschützengasse u Grazu ostavila je dubok trag u zajednici. Iako su okolnosti još predmet istrage, najvažnije je da se sjećamo života i osobnosti nevinih mladih ljudi koji više nisu s nama.
Hana Akmadžić ostat će upamćena po svojoj dobroti, skromnosti i snovima koji su, iako prerano prekinuti, nadahnuli mnoge. Neka njen duh živi kroz ljubav i sjećanja onih koji su je voljeli.
Napomena za kraj:
U ovakvim trenucima važno je osnaživati zajednicu, širiti empatiju i brigu jednih za druge. Ako ste pogođeni ovim događajem ili se borite s osjećajem tuge, ne oklijevajte potražiti podršku – bilo kroz razgovor, vjeru ili stručnu pomoć.
