Moja svekrva (60) nikada me nije prihvatila. Godinama je, tiho i uporno, pokušavala da unese nemir u moj brak – savjetima, komentarima, pa i malim manipulacijama. Govorila je mužu stvari koje su postepeno kvarile naše odnose.
U početku sam pokušavala ignorisati, zatim otvoreno razgovarati, ali ništa nije pomagalo. I onda sam shvatila — umjesto ljutnje i svađe, odlučila sam biti pametnija i jasnije postaviti granice.
Složila sam SMS poruku koja je bila direktna, ali kulturna. U poruci sam navela sve što me tištilo, ali bez vrijeđanja. Napisala sam kako njene riječi utiču na naš brak, kako se osjećam i da više neću tolerisati zadiranje u naš privatni život. Završila sam poruku sa:
“Zahvalna sam na svemu što ste učinili za nas, ali molim vas da nam date prostor da gradimo svoj život po svom.”
Od tada, odnosi su se promijenili. Nije postalo savršeno, ali postalo je mirnije. Ponekad je najjača osveta – dostojanstvo i jasno postavljena granica.
BONUS ISPOVIJEST: Bivši muž je želio dijete, ali nije znao preuzeti odgovornost
“Moj bivši suprug je od početka braka govorio kako želi djecu. Tada sam imala 24 godine i osjećala sam da još nije pravo vrijeme. Željela sam se posvetiti karijeri, putovati i uživati u mladosti. Na kraju sam pristala i postala majka s 27 godina.
Umjesto sreće i podrške, dočekala me realnost — on nije bio spreman na ulogu oca. Na porodu se nije pojavio, došao je tek dan kasnije. Kad smo se vratile iz bolnice, kuća je bila u neredu, a njegovo ‘čuvanje’ bebe trajalo je koliko i njen san. Nikada nije nahranio, presvukao ili prošetao dijete.
Danas dijete odgajam sama. On plaća alimentaciju i to je sve. Ponekad je bolje biti roditelj sam, nego u lošem partnerstvu.”
