Djed i ja smo uvijek imali posebnu vezu. Kada je preminuo, ostavio je testament u kojem je svakom od nas, njegovih unuka, dao izbor: 10.000 dolara ili porodični foto-album.
Moja braća i sestre su, bez puno razmišljanja, izabrali novac. Ja sam, vođena osjećajem, izabrala album. Činilo mi se da je to jedini način da zadržim dio njega blizu sebe.
Dok sam listala stranice albuma i prisjećala se svih dragocjenih trenutaka koje smo proveli zajedno, primijetila sam poruku pažljivo skrivenu iza jedne od fotografija.
“Draga moja, ako ovo čitaš, to znači da si izabrala foto-album, baš kao što sam vjerovao da hoćeš. U njemu su uspomene koje su mi bile važnije od bilo kog iznosa. Hvala ti što si izabrala ljubav i sjećanja, umjesto materijalnog bogatstva.”
Uz poruku je bio i ček – simboličan gest, ali i znak djedove mudrosti i ljubavi.
U tom trenutku su mi suze same potekle. Više od svega, osjećala sam zahvalnost – ne zbog čeka, već zbog odnosa koji smo imali. Taj album sada za mene vrijedi više od bilo kakvog novca.
📌 Napomena: Ova priča je inspirisana sadržajem sa BrightSide i prilagođena u informativne i edukativne svrhe.
