Istina o Dejtonskom mirovnom sporazumu: Od obećanja mira do zloupotrebe u političke svrhe
Godine 2025. navršava se 30 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, dokumenta koji je zaustavio najkrvaviji sukob u savremenoj Evropi nakon Drugog svjetskog rata. I dok će međunarodna zajednica ove godine odati počast pregovaračima koji su omogućili kraj rata u BiH, sve više pažnje usmjerava se na pitanje: šta se dogodilo s nadom koju je Dayton donio?
Bivši američki ambasador u BiH, Michael Murphy, u autorskom tekstu osvrnuo se na taj period, demistifikujući brojne neistine koje danas kruže o Dejtonskom sporazumu i razotkrivajući političke manipulacije koje su, kako kaže, odgovorne za trenutnu krizu u BiH – a ne sam sporazum.
Dayton – temelj mira, a ne prepreka budućnosti
Dejtonski mirovni sporazum je, prije svega, bio hitna mjera za zaustavljanje rata, a ne savršen ustavni plan. Uspostavio je okvir za mir i političku stabilnost u razoreno društvo. Ipak, umjesto da bude početna tačka za gradnju funkcionalne države, Dayton je često korišten kao izgovor – ili žrtveno jagnje – za neuspjehe političkih elita.
“Dejton nije natjerao političke lidere da loše upravljaju zemljom. Oni su to činili vlastitom voljom”, ističe Murphy.
Dok se mnogo kritika upućuje sporazumu zbog etničkih podjela, bivši ambasador naglašava da se time zanemaruje uzrok – političari koji od početka koriste etničku retoriku i strah kao sredstvo ostanka na vlasti.
Mitovi koji hrane krizu
Jedan od najopasnijih mitova, upozorava Murphy, jeste da je Dejton „vrhunac“ državnosti BiH – što neki političari, posebno iz Republike Srpske, koriste kako bi opravdali separatistečke težnje.
“To nije proevropska ambicija – to je pokušaj jednog čovjeka da zaštiti sebe od političke i finansijske odgovornosti”, upozorava on, referišući se na lidera RS-a, Milorada Dodika.
Iako se često zaboravlja, sam Dejton predviđa mogućnost izgradnje funkcionalnije države, kao što su pokazale reforme poput jedinstvenih oružanih snaga i državnog pravosuđa. To nisu bile nametnute promjene – već razvoj koji Dayton dozvoljava.
Licemjerje političkih elita u RS i FBiH
Murphy jasno ističe da problem nije samo u jednom entitetu. Političke elite i u Republici Srpskoj i u Federaciji BiH godinama su koristile državne resurse za lično bogaćenje, dok su reforme zapostavljene, a prilike za razvoj prokockane.
“Gdje su pare?” – pita Murphy. “Mnogi političari obogatili su se na državnim jaslama, dok ekonomije entiteta propadaju, a ljudi odlaze u potrazi za boljim životom.”
Za istinske reforme, kaže on, potrebni su iskreni pregovori i kompromis, a ne manipulacije i blokade. Međunarodna zajednica, kao i građani BiH, trebali bi prestati prihvatati izgovore i početi insistirati na odgovornosti.
Politička stvarnost se može promijeniti – ali samo iznutra
Iako su pokušaji ustavnih reformi do sada propali, Murphy ne smatra da je situacija beznadežna. Međutim, on naglašava da rješenja neće doći iz Washingtona ili Bruxellesa, već iz same BiH.
Potrebna je:
- Izgradnja međusobnog povjerenja
- Spremnost na kompromis
- Lideri koji su spremni staviti interese građana ispred ličnih
“Maksimalistički zahtjevi su neproduktivni i često destruktivni. Promjene će doći korak po korak, kroz proces EU integracija.”
Prijetnja Dejtonu danas je stvarna
Murphy upozorava da je BiH danas u najtežoj političkoj i sigurnosnoj krizi od kraja rata. Pokreti unutar RS-a s ciljem pravne i faktičke secesije predstavljaju direktan napad na ustavni poredak zemlje.
“Ne radi se o RS-u ni o Srbima. Radi se o pokušaju jednog lidera da izbjegne odgovornost. Ima mnogo Srba koji žele jaku RS – ali unutar BiH.”
Ovaj trenutak ne smije se potcijeniti. Kako Murphy zaključuje, međunarodna zajednica mora djelovati odlučno i konkretno, kako bi se spriječilo urušavanje onoga što je postignuto prije trideset godina.
Zaključak: Vrijeme je za istinu, odgovornost i hrabro liderstvo
Ovo nije trenutak za populizam i jeftine poene. BiH je umorna od retorike i podjela. Građani žele stabilnost, sigurnost i napredak – i to im se duguje.
Umjesto krivljenja sporazuma koji je donio mir, vrijeme je da se odgovornost postavi tamo gdje pripada – na političke elite koje su iznevjerile prilike koje im je Dayton pružio.
Ako ne budemo čuvali mir, mogli bismo ga ponovo izgubiti.
