Jednoga dana, starija gospođa prišla je bankovnom šalteru i mirnim glasom rekla:
– Željela bih podići 10 KM sa svog računa.
Zaposlenica za šalterom ljubazno joj je odgovorila:
– Za iznose manje od 10 KM, molimo da koristite bankomat. Takva su interna pravila.
Starica je na trenutak zastala, zbunjena.
– Zašto ne mogu podići novac ovdje? – upitala je.
Zaposlenica, vidno užurbana zbog dugačkog reda iza gospođe, vratila joj je karticu i pomalo nestrpljivo rekla:
– Ako nemate drugih zahtjeva, molim vas da ustupite mjesto – čeka vas mnogo ljudi.
Starica je šutjela nekoliko sekundi, a zatim mirno ponovno pružila karticu.
– U redu, onda bih željela podići sav novac sa računa.
Zaposlenica je, pomalo iznenađena, ušla u sistem i nakon nekoliko trenutaka tiho rekla:
– Na vašem računu se nalazi 300.000 KM. Trenutno nemamo toliki iznos u gotovini. Mogu li vam zakazati termin za sutra?
– U redu – rekla je gospođa – a koliko mogu podići odmah?
– Do 3.000 KM – odgovorila je djelatnica.
– Onda vas molim da mi isplatite 3.000 KM.
Kada je primila novac, starica je uzela 10 KM, spremila ih u torbicu i mirno rekla:
– A ostatak, molim vas, vratite nazad na moj račun.
Zaposlenica je ostala zatečena, ali sada sa osmijehom i poštovanjem ispunila zahtjev.
Poruka ove priče:
Ponekad nas strpljenje, mudrost i miran pristup mogu naučiti više nego tisuću riječi. Stariji ljudi nose sa sobom životno iskustvo koje nas podsjeća da se prema svakome odnosimo s poštovanjem – jer nikad ne znamo tko nam stoji s druge strane pulta.
