Anksioznost kod djece često ne dolazi iz velikih trauma, već iz svakodnevnih roditeljskih navika. Otkrijte četiri najčešće greške koje mogu povećati rizik i saznajte kako ih izbjeći uz konkretne savjete.
📌 Uvod: Zašto sve više djece pati od anksioznosti?
Anksioznost više nije pojava rezervisana samo za odrasle – u posljednjim godinama bilježi se alarmantan porast anksioznih simptoma kod djece i adolescenata. Učestali su osjećaji nesigurnosti, straha, povlačenja, teškoće sa snom i koncentracijom – sve to kod mladih koji bi tek trebalo da uživaju u bezbrižnom djetinjstvu.
Iako je u nekim slučajevima uzrok jasan – poput porodičnih problema, bolesti ili velikih trauma – psiholozi sve češće ukazuju na nešto što roditelji često previdimo: sitne, svakodnevne rečenice, navike i reakcije koje, ponavljane kroz godine, oblikuju način na koji dijete vidi sebe i svijet oko sebe.
🔍 1. Pretjerana kontrola: Kad briga uguši povjerenje
Roditelji koji žele “najbolje” često pokušavaju sve organizovati za dijete – od načina na koji uči, jede, do toga s kim se druži. Ali šta se time poručuje?
📣 “Ne vjerujem da to možeš sam.”
Dijete koje nikada nije imalo priliku da samostalno donosi odluke ili da pogriješi, kasnije će imati poteškoće sa samopouzdanjem i donošenjem izbora – što postaje plodno tlo za anksioznost.
🔑 Šta pomaže?
Dajte djetetu priliku da pokuša, da pogriješi i da nauči. Podržite ga, ali ne preuzimajte sve.
🔍 2. Negiranje emocija: Kad osjećaji postanu “neprijatni”
Koliko puta roditelji, često iz najbolje namjere, izgovore:
- “Nemoj plakati.”
- “Preosjetljiv/a si.”
- “Smiri se, nije to ništa strašno.”
Iako ove rečenice imaju umirujuću namjeru, dijete ih često tumači kao:
📣 “Tvoje emocije nisu važne.”
Zbog toga dijete uči da potiskuje emocije umjesto da ih izražava – što kasnije može rezultirati emocionalnom zbunjenošću, nemirom i anksioznošću.
🔑 Šta pomaže?
Umjesto da umanjujete osjećaje, recite:
“Vidim da ti je teško. Hajde da pričamo o tome.”
🔍 3. Perfekcionizam: Kad ljubav postane uslovljena uspjehom
Roditelji koji visoko vrednuju postignuća često nesvjesno uslovljavaju svoju pažnju i pohvalu:
- “Moglo je i bolje.”
- “Zašto nisi kao tvoja sestra?”
📣 Poruka koju dijete prima:
“Vrijedim samo kad sam savršen.”
Ovo uvjerenje stvara ogromnu unutrašnju napetost i strah od neuspjeha – tipične okidače za anksioznost kod djece i tinejdžera.
🔑 Šta pomaže?
Cijenite trud više od rezultata. Učite dijete da je greška sastavni dio učenja – ne nešto zbog čega će biti manje voljeno.
🔍 4. Emocionalna nedostupnost: Kad nema ko da “drži” osjećaje
Roditelj može biti fizički prisutan, ali emocionalno odsutan zbog posla, stresa, telefona ili ličnih problema.
📣 Dijete tada često misli:
“Nisam dovoljno važan/na.”
Ova rana emocionalna “praznina” može ostaviti dugotrajne posljedice na razvoj ličnosti – uključujući nisko samopouzdanje, strah od napuštanja i hroničnu anksioznost.
🔑 Šta pomaže?
Pokažite interesovanje. Postavljajte pitanja. Provedite kvalitetno vrijeme s djetetom, bez ekrana, u igri ili razgovoru.
🧠 Šta roditelji mogu učiniti drugačije – već danas?
Dobra vijest je da nije kasno za promjenu. Djeci ne trebaju savršen roditelj, već prisutna i dosljedna osoba koja ih vidi, sluša i prihvata.
Evo nekoliko jednostavnih koraka koje možete primijeniti:
✔️ Bezuvjetno prihvatanje: Dijete mora znati da je voljeno i kada pogriješi.
✔️ Priznajte vlastite greške: Time učite dijete da su greške normalne i da ne znače “kraj svijeta”.
✔️ Slušajte umjesto da “popravljate”: Ponekad je dovoljno samo reći: “Razumijem da ti je teško.”
✔️ Podstičite znatiželju, ne strah: Umjesto “Ne idi tamo, opasno je!” – recite: “Možemo li vidjeti zajedno šta je tamo?”
❤️ Zaključak: Anksioznost se ne stvara odjednom – ali može se postepeno ublažiti
Roditeljstvo je najizazovniji i najvažniji zadatak. Svi griješimo, ali upravo kroz svjesnost i otvorenost za promjenu, gradimo zdraviju budućnost za svoju djecu.
Dijete koje zna da ga volite, da ga razumijete i da smije osjećati – ima mnogo manju vjerovatnoću da razvije hroničnu anksioznost. Ono uči da su emocije prirodne, da greške nisu katastrofa i da postoji sigurno mjesto na kojem je uvijek prihvaćeno – u vašem prisustvu.
