Moj dečko je isplanirao romantični vikend u luksuznom hotelu. Sve je djelovalo kao iz filma – predivan pogled, vino u sobi, večera uz svijeće… Bila sam uvjerena da sam pronašla nekog posebnog. Cijelo vrijeme je sve izgledalo iskreno i pažljivo isplanirano. Bila sam sretna.
Međutim, savršenstvo se raspalo kad je došlo vrijeme za odjavu. Stajali smo na recepciji, a njegova kartica je bila – odbijena. Ustao je panika na licu, crvenilo u obrazima, nervozno smijuljenje. Da bih izbjegla neugodnu scenu, nasmiješila sam se i rekla:
“Nema veze, ja ću platiti.”
U tom trenutku mi je bilo važno da mu pokažem razumijevanje. Svi se nekad nađu u neugodnoj situaciji, zar ne?
Dok smo izlazili iz hotela, recepcionerka me tiho povukla u stranu i šapnula:
„Budite oprezni. Vi niste prva žena koja je ovako platila. Vidjela sam ga ovdje ranije – isti scenarij, druga žena. Uvijek kartica ‘slučajno’ ne radi. Iskorištava vas.”
Zanijemila sam. Ali nisam joj povjerovala. Bili smo tek na početku veze, a on mi nije dao nikakav razlog za sumnju. Pomislila sam da pretjeruje, možda ga je zamijenila s nekim drugim.
Ali onda… počelo je. Sitno, postepeno. Počeo je zaboravljati novčanik. Pa me zamolio da “uskočim” za šoping. Onda su došle priče o „sjajnoj prilici za ulaganje“, pa pritisak da mu posudim novac. Sve češće sam osjećala da nešto nije u redu, ali sam se trudila da opravdam njegove postupke.
Kap koja je prelila čašu bila je kad je pokušao da me uvuče u sumnjivu šemu – jednu od onih koje mirišu na prevaru izdaleka. Tada sam se konačno suočila sa stvarnošću. Prekinula sam.
Iako je to bio težak rez, osjećala sam olakšanje. Ali ono što me i danas proganja je onaj trenutak na recepciji. Jer sada znam – to nije bio samo incident. To je bio početak. I voljela bih da sam tada poslušala tu nepoznatu ženu s recepcije, koja je pokušala da me upozori.
Nekad vam stranci žele više dobro nego oni kojima najviše vjerujete.
