Bosna i Hercegovina ponovo se suočava s političkim tenzijama nakon što su u Parlamentarnoj skupštini BiH usvojene izmjene Zakona o Vijeću ministara. Prema tim izmjenama, u slučajevima kada predsjedavajući ne predloži kandidata za ministra u određenom roku, tu ulogu može preuzeti sam Parlament. Ova zakonska novina ima za cilj da deblokira procese imenovanja unutar institucija BiH, ali je istovremeno izazvala oštre reakcije iz Republike Srpske, posebno od predsjednika entiteta Milorada Dodika.
O čemu je riječ?
Usvojene izmjene omogućavaju da u slučaju nepostupanja predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH – kao što je, recimo, odbijanje da se predloži određeni kandidat – tu nadležnost preuzme Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Inicijator izmjena je bio poslanik Jasmin Emrić, uz obrazloženje da se na taj način sprječavaju političke blokade koje mogu paralizovati rad izvršne vlasti.
Ovaj prijedlog došao je nakon što predsjedavajuća Borjana Krišto nije predložila Nebojšu Vukanovića za ministra sigurnosti BiH, što je dovelo do zastoja u radu Vijeća ministara.
Reakcije iz Republike Srpske
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik oštro je kritikovao ove izmjene, tvrdeći da one predstavljaju kršenje Ustava BiH, jer, kako navodi, pravo predlaganja ministara pripada predsjedavajućem Vijeća ministara, a ne Parlamentu.
Dodik je upozorio da se ovim “ruši ustavni balans” i omogućava centralizacija moći u rukama jednog zakonodavnog doma. Takođe je izrazio nezadovoljstvo ulogom opozicionih poslanika iz RS koji su podržali izmjene, ističući da bi to moglo imati posljedice po funkcionisanje institucija na nivou BiH.
Pravni i politički aspekti
Usvojene izmjene izazvale su raspravu ne samo na političkom, već i na pravnom planu:
- Zagovornici izmjena tvrde da je riječ o legitimnom pokušaju da se preduprijede blokade i obezbijedi funkcionalnost institucija, što je ključni preduslov za stabilnost i evropske integracije.
- Protivnici izmjena, poput predstavnika iz RS, upozoravaju da bi ovakva praksa mogla voditi ka centralizaciji nadležnosti i narušavanju principa entitetskog predstavljanja definisanog Ustavom BiH.
U tom smislu, najavljeno je i moguće ispitivanje ustavnosti zakona pred Ustavnim sudom BiH, koji bi trebao dati konačnu ocjenu o skladu izmjena sa najvišim pravnim aktom države.
Šta dalje?
Očekuje se da će pitanje ovih izmjena ostati aktuelno u narednim sedmicama, kako na političkoj tako i na pravnoj sceni. Moguće su i dodatne reakcije iz entitetskih institucija, posebno Narodne skupštine Republike Srpske, koja bi mogla pokrenuti političke ili pravne inicijative u vezi sa ovim zakonskim izmjenama.
Zaključak
Bez obzira na političke razlike, jasno je da Bosna i Hercegovina i dalje traga za mehanizmima koji bi omogućili efikasnije funkcionisanje njenih institucija. Ovaj slučaj još jednom podsjeća na važnost dijaloga, kompromisa i pravnog utemeljenja političkih odluka. Građani imaju pravo da budu informisani o svemu što utiče na rad državnih organa i demokratski poredak zemlje.
