Nakon vesele svadbene proslave rođaka, moja supruga i ja vratili smo se kući. Bio je to zaista dug dan ispunjen muzikom, hranom i druženjem. Iako ne pijem često, tog dana sam ipak pretjerao – bio sam umoran i pod uticajem alkohola sam zaspao čim smo stigli.
Negdje u toku noći probudila me jaka glavobolja i osjećaj mučnine. Dok sam se teturao prema kupatilu, začuo sam čudne zvuke iz druge sobe. Pomislio sam da mi se možda pričinjava, jer mi je bilo teško razabrati šta se tačno događa. Bio sam u polusnu i u prilično lošem stanju, ali zvukovi su me uznemirili.
Kada sam pokušao otvoriti vrata, sjećam se samo zbunjenosti i iznenađenja. Slika koju sam vidio bila je neočekivana i potresna – u prvi mah nisam znao da li sanjam ili sam budan. Sljedeće čega se sjećam jeste da su me uveli natrag u dnevnu sobu gdje sam i nastavio spavati.
Ujutru sam se probudio sa snažnim osjećajem nelagode, ali i velikom sumnjom. Nisam mogao biti siguran da li je ono što sam “vidio” stvarno ili proizvod konfuzije, iscrpljenosti i alkohola. Bilo je to veoma zbunjujuće iskustvo koje me navelo da preispitam povjerenje, odnose i komunikaciju u svom životu.
S obzirom na to da smo u braku 15 godina, osjećam da je važno ne donositi ishitrene zaključke bez otvorenog razgovora. Ponekad stvari nisu onakve kakvima izgledaju – posebno u stanju kada naš um nije bistar.
Svima koji se suoče s nejasnim ili bolnim trenucima u vezi, preporučujem razgovor, savjetovanje i iskrenost. Ponekad odgovori koje tražimo dolaze iz mira, a ne iz impulsa.
