Prošlog petka, kod mene i moje supruge došla je njena sestrična, tinejdžerka, da provede vikend. Ima 18 godina, ali još uvijek zrači djetinjastošću i nevinošću. Pošto je supruga radila drugu smjenu, dočekao sam je ja.
Poslije što se smjestila, došla je u dnevni boravak. Gledali smo film, a ona je sjela pored mene. U jednom trenutku zagrlila me – neočekivano i s posebnom emocijom. Bio sam potpuno zatečen. Odmaknuo sam se i ozbiljno je pitao šta se dešava. Kroz suze je rekla da se osjeća usamljeno, nevoljeno i da je niko ne prihvata zbog izgleda.
Shvatio sam da se radi o emocionalno ranjivoj osobi, koja treba podršku i stručnu pomoć, a ne osudu. Tog trenutka sam donio odluku:
Otvoreno sam razgovarao sa suprugom i zajedno smo predložili da djevojčica razgovara s psihologom. Važno je da mladi, kad se izgube, imaju nekoga da ih pravilno usmjeri – a to nikada ne treba da bude prepušteno slučaju.
Pouka:
👉 Ako se nađete u sličnoj situaciji, budite mirni, odrasli i odgovorni.
👉 Mlade osobe često šalju signale koji su vapaj za pažnjom i podrškom, a ne stvarnim namjerama.
👉 Ne bojte se da potražite pomoć – ponekad je iskren razgovor s porodicom i uključenje stručnjaka najbolja odluka za sve.
Napomena: Ova priča je anonimna i objavljena u edukativne svrhe, s ciljem podizanja svijesti o važnosti emocionalne podrške i zaštite mladih.
