Kupio Mujo sportski auto, prava zvijer – najbrži model na tržištu. Sjeda on ponosno za volan, upali motor koji se čuje kao grmljavina i krene da provoza auto malo po autoputu.
Vozi Mujo 200 km/h, uživa, vjetar mu mrsi kosu, a osmijeh mu ne silazi s lica. Kad odjednom – nestane goriva.
Staje on na prvu benzinsku stanicu, natoči pun rezervoar, plati i, kako dolikuje vozaču supersportskog auta, sa šmekom upali motor i krene dalje.
Opet vozi on 200 na sat, kad – fijuuuu! – nešto narandžasto ga pretekne kao da stoji. Mujo se zbuni:
– “Ma šta je sad ovo?!”
Doda gas, stigne 220, kad opet to isto narandžasto projuri pored njega. Mujo već nervozan, pomisli:
– “Neće mene niko ovako zezati!”
Stisne još jače gas, 250 km/h… kad opet – šššum! – narandžasto prošlo!
Sad već odluči da stane pored puta i vidi o čemu se radi. Otvara vrata, izlazi i pogleda oko auta. Kad za retrovizor mu zakačen radnik s pumpe, drži se za treger i viče:
– “Ej, stani bolan! Zakačio mi se treger za retrovizor, vozim se s tobom od pumpe!”
