Na prelijepoj Makarskoj rivijeri, u samom srcu opštine Gradac, desetak nekadašnjih radničkih odmarališta i hotela iz perioda bivše Jugoslavije i dalje stoji napušteno. Iako se nalaze na izuzetno atraktivnim lokacijama – tik uz more – ova zdanja danas su u derutnom stanju, zarasla u korov i ograđena zbog opasnosti za prolaznike.
Riječ je o objektima koji su u prošlosti bili u vlasništvu firmi, sindikata i ustanova iz Bosne i Hercegovine. Njihova pravna sudbina nakon raspada Jugoslavije ostala je nedefinisana – zbog čega su danas predmet složenih sudskih sporova između različitih nivoa vlasti u Hrvatskoj i potencijalnih vlasnika iz BiH.
Kako je došlo do zastoja?
Problem potiče iz ranih 1990-ih, kada je Hrvatska donijela odluku kojom je zabranjeno raspolaganje društvenom imovinom stranih firmi i institucija. Tada su mnoga radnička odmarališta, iako zvanično prešla pod upravu Republike Hrvatske, ostala pravno „zarobljena“ – bez jasnih vlasnika i bez mogućnosti obnove ili prodaje.
U opštini Gradac, situacija je posebno vidljiva jer se većina tih objekata nalazi u samom centru mjesta, uz obalu. To stvara i bezbjednosni i ekonomski problem – kako za lokalne vlasti, tako i za turiste i investitore.
Šta sve danas propada?
Prema dostupnim podacima, najpoznatiji objekti u ovom kontekstu su:
- Hotel „Đuro Salaj“ – nekada u vlasništvu rudnika iz Tuzle, sa preko 6.000 m² zemljišta uz more.
- Odmaralište „Valter Perić“ – koje je koristila Elektroprivreda BiH.
- Vila „Bosanka“ – koju su koristile Željeznice BiH.
- Kompleks H2O i objekti „Saobraćajci“ – povezani sa sindikatima građevinara i željeznice iz BiH.
- Objekat Grada Mostara, koji je vraćen lokalnoj zajednici, ali još uvijek nije funkcionalan.
Ukupno se radi o skoro 66.000 kvadratnih metara prostora koji su nekada služili hiljadama radnika iz BiH i Srbije za ljetovanje, a danas su simbol neriješenih odnosa i neiskorištenih potencijala.
Ko je nadležan za rješavanje?
Lokalne vlasti u Gradcu, na čelu sa načelnikom Matkom Burićem, godinama pokušavaju da skrenu pažnju na problem. Kako sam navodi:
„Od 2017. idem po svim institucijama u BiH i Hrvatskoj, tražim i molim da se nešto uradi. Ti objekti su prepreka razvoju turizma i bukvalno ‘šaka u oko’ svakom građaninu i gostu.“
Problem je, međutim, što opština nema zakonska ovlaštenja da pokrene rekonstrukciju, prodaju ili bilo kakav vid revitalizacije bez saglasnosti viših instanci – uključujući ministarstva i državne agencije.
Mogu li ove nekretnine biti iskorištene?
Uprkos zastoju, postoji jasna svijest o potencijalu ovih objekata:
- Turistički razvoj: Mnogi objekti se nalaze uz šetalište i plaže, što ih čini idealnim za hotele, vile ili apartmane.
- Kulturno nasljeđe: Dio objekata može biti obnovljen kao spomen na radnička ljetovanja i društveni život bivše države.
- Ekonomski interes: Rješavanje vlasničkih odnosa donijelo bi prihod lokalnim budžetima, smanjilo troškove održavanja i otvorilo prostor za nova radna mjesta.
Za sve to, međutim, potrebna je politička volja – kako u Hrvatskoj, tako i u Bosni i Hercegovini.
Kako dalje?
Iako je proteklo više od 30 godina od raspada Jugoslavije, ova situacija pokazuje da mnogi problemi iz tog perioda i dalje nisu zatvoreni. Da bi se došlo do rješenja, ključno je:
- Otvoriti bilateralni dijalog između BiH i Hrvatske o pravnom statusu imovine firmi iz BiH.
- Mapirati sve objekte i vlasnike te pokrenuti individualne postupke tamo gdje postoji interes i zakonski osnov.
- Uključiti privatni sektor, uz transparentne javne pozive, kako bi se objekti stavili u funkciju i zaštitili.
Zaključak
Gradac nije jedino mjesto koje se suočava s ovakvim nasljeđem, ali je sigurno najvidljiviji primjer. U trenutku kada turizam donosi milijarde eura prihoda Hrvatskoj, deset ruševina uz obalu mora nije samo lokalni, već regionalni problem – i potencijalno rješenje koje čeka da bude iskorišteno.
Vrijeme je da se imovina vrati u upotrebu, na dobrobit građana obje države.
