Radila sam u butiku i jednog jutra, rano, ušla je žena neobičnog izgleda. Nosila je preveliku odjeću i bila je bez obuće. Na prvi pogled, djelovala je zapušteno. Učena sam da u takvim situacijama budem oprezna kako bih spriječila moguću krađu, pa sam joj odmah prišla, vjerovatno malo previše strogo i s predrasudom.
Nisam ni slutila šta je zapravo stajalo iza njenog izgleda.
Ubrzo sam saznala da je žena prethodne večeri doživjela veliku tragediju – u njenoj kući je izbio požar, i izgubila je gotovo sve što je imala. Crveni krst joj je obezbijedio nešto novca kako bi mogla kupiti osnovne stvari za sebe i svoju djecu.
Osjećala sam se posramljeno zbog svog prvobitnog pristupa, ali sam željela da to ispravim. Provela sam više od sat vremena pomažući joj da pronađe najbolju i najpraktičniju garderobu. Trudila sam se da joj olakšam dan koliko god sam mogla.
Na kraju, to se pretvorilo u jedno od najdragocjenijih iskustava koje sam imala na tom poslu – i to ne samo zbog ostvarene prodaje, već zbog lekcije koju sam naučila: iza svakog lica se krije priča, i zato nikada ne treba suditi prerano.