Jedan muškarac je počeo primjećivati da njegova supruga možda više ne čuje kao ranije. Zabrinut, pomislio je da bi joj mogli pomoći slušni aparati. Međutim, nije znao kako da joj to predloži, a da je ne uvrijedi.
Zato je odlučio da se obrati porodičnom ljekaru za savjet.
Ljekar mu je preporučio jednostavan test koji može obaviti kod kuće:
“Stanite oko 10 metara od nje i normalnim tonom je upitajte nešto. Ako ne odgovori, približite se za 2 metra i ponovite pitanje. Tako nastavite dok ne dobijete odgovor.”
Te večeri…
Supruga je bila u kuhinji i spremala večeru. Muž, udaljen oko 10 metara, normalnim tonom je upita:
– Draga, šta ima za večeru?
Nema odgovora. Približi se za dva metra.
– Draga, šta ima za večeru?
Opet ništa. Korača još dva metra bliže i ponavlja pitanje. Bez odgovora.
Već je gotovo na vratima kuhinje.
– Draga, šta ima za večeru?
Ni tada ništa. Priđe joj sasvim blizu, stane iza nje i po peti put upita:
– Draga, šta ima za večeru?
Supruga se okrene i uzdahne:
– Već peti put ti govorim – piletina i krompir!
Zaključak:
Ponekad, kad pomislimo da je “problem u drugima”, ispostavi se da je zapravo – u nama.
Ova anegdota nas podsjeća na važnost samoprovjere, empatije i komunikacije.
