Već sedam godina sam u braku, a prije toga proveli smo tri godine u vezi. Iako kod kuće obavljam sve druge poslove bez problema i uz dogovor, jedan zadatak sam odlučila da prepustim isključivo svom suprugu – pranje njegovog veša.
Na početku braka, nakon što sam mu nekoliko puta oprala stvari, dobila sam poziv od njegove majke s „savjetima“ kako da perem njegovu odjeću, jer sam mu, kako je rekla, dvije stvari oprala na pogrešnoj temperaturi. Savjet je bio dobronamjeran, ali sam se tada zapitala – zašto bi odrasla osoba trebala posrednika kada je u pitanju tako jednostavna stvar?
Od tada sam donijela jasnu odluku: svako pere svoj veš. Nabavila sam odvojene korpe i podijelili smo odgovornost. Iskreno, očekivala sam reakciju, ali nikada se više nije požalio, niti sam ikada poslije toga dobila bilo kakve „instrukcije“ sa strane.
Naš odnos nije narušen – naprotiv, obostrano poštovanje i granice su sada jasnije. Iako pranje veša može djelovati kao sitnica, upravo te svakodnevne situacije često oblikuju odnose u porodici.
Najzanimljivije od svega? Kada god skuham nešto što ne ispadne idealno, on to pojede bez komentara i zahvali se na ručku. Učimo se svakodnevno – o sebi, jedno o drugom, i o tome kako mali potezi mogu dovesti do velikih pomaka u međusobnom razumijevanju.
