Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, izazvao je žestoke reakcije nakon što je uporedio dvije kontroverzne odluke: pomilovanje studenata koji su blokirali saobraćaj i ublažen tretman prema automobilistkinji osumnjičenoj za pokušaj ubistva studentkinje.
🔹 Šta je rekao Vučić?
- Studenti koji su blokirali javni saobraćaj, prema Vučiću, nisu samo demonstranti nego i “batinaši” i “kriminalci” . Iako je dio njih pomilovao, Vučić je priznao da je poslije toga požalio zbog tog čina.
- S druge strane, 25-godišnja Milica Stojanović, koja je automobilom naletjela na studentkinju Kristinu Vasiljević tokom protesta na Novom Beogradu, proglašena je da je „samo bježala“ i najavljeno joj je pomilovanje
Vučić je tvrdio da joj je bilo loše, opisao ju je kao žrtvu straha, a ne počinioca.
🔹 Reakcije javnosti
- Kristina Vasiljević, studentkinja povrijeđena u incidentu, opisuje situaciju kao traumatičnu i smatra da pomilovanje šalje poruku – „pravde nema“
- Studenti iz Niša komentarišu kako ovakve odluke predstavljaju zloupotrebu instituta pomilovanja, stvarajući osjećaj da su zakoni pogodni samo za pristalice vlasti
🔹 Šta ovo znači za pravosuđe?
- Vučićeve izjave prekrivene suulatornim procesima:
- Studenti su suočeni sa teškim optužbama,
- Vozilom napadač živi kao nevinicu.
- Ovo otvara debatu o nezavisnosti tužilaštva i pravosuđa: ako predsjednik može petljati u proces presuđivanja, gubi se povjerenje u institucionalnu neutralnost.
🔹 Šta sljedeće?
- Pravno gledano, odluke o pomilovanju trebale bi biti ograničene na pojedinačne slučajeve, ne na političke, naročito ne protivno očiglednim dokazima o nasilju.
- Drugo, javnost i organizacije moraju pratiti: da li se ovakvi slučajevi ponavljaju, i kako vlast tretira različite društvene grupe.
- Treće, pravosuđe ima zadatak da zaštiti rashlađivanje politike i zakona – to je osnovni princip vladavine prava.
📌 Zaključak
Poređenje studenata i napadačice automobila podiže pitanja o klonjenju pravde i selektivnom pomilovanju. Za povjerenje u sistem ključno je da zakoni vrijede za sve podjednako i da politički pritisci ne određuju sudbinu građana. Ako zakon važi selektivno, osnove pravne države postaju upitne.
