Jednog dana, učiteljica je u razredu odlučila da malo razveseli decu i postavi im zanimljivo pitanje:
— Djeco, ko od vas misli da najbolje ume da imitira vuka?
Svi su se malo pogledali, ali Perica je odmah podigao ruku i rekao:
— Moj deda, učiteljice! On baš super može da zavija kao vuk!
Učiteljica se nasmejala i pitala Pericu:
— Stvarno? Pa, hoćeš li onda da ga sutra dovedeš u školu da nam pokaže?
Perica, oduševljen idejom, odmah je pristao:
— Hoću, učiteljice, doneću ga sigurno!
Tog dana Perica je stigao kući i sa uzbuđenjem rekao dedi:
— Deda, učiteljica je rekla da te dovedem sutra u školu da nam pokažeš kako imitiraš vuka.
Deda se samo nasmejao, jer iako nije znao da zavija kao vuk, voleo je da se našali sa unukom.
Sledećeg jutra, Perica i deda došli su u školu. Učiteljica je bila spremna, svi su radoznalo gledali. Učiteljica se obratila dedi:
— Perice nam je rekao da ti odlično imitiraš vuka. Hajde, pokaži nam!
Deda se malo zbunio i rekao:
— Ma, ja to baš i ne znam… Nisam nikada imitirao vuka.
Učiteljica se okrenula ka Perici i pitala:
— Perice, zašto si onda rekao da deda zna da zavija kao vuk?
Perica se nasmejao i odgovorio:
— Ma, učiteljice, vi ste ga samo pogrešno pitali!
Učiteljica zbunjeno:
— Kako misliš, Perice?
— Pa, umesto da pitate kako imitira vuka, trebalo je da ga pitate kad je zadnji put poljubio babu! — reče Perica.
Tada deda, zbunjen ali sa osmehom, zakuka:
— Auuuuuuu! Kad je to bilo?!
Cela učionica je prasnula u smeh, a deda i Perica su postali pravi hit među decom i učiteljicom.