U srcu jula, kada bi jadranske plaže trebalo da budu prepune turista, iz Vodica dolaze iznenađujuće slike – tihe uvale, prazne ležaljke i gotovo sablasno mirno more. Ovaj kontrast u odnosu na godine kada se jedva moglo pronaći mesto za ručnik na plaži otvara važno pitanje: da li Hrvatska gubi utrku u turizmu?
Gdje su turisti?
Na snimcima iz Vodica zabilježenim sredinom jula, između 11 i 12 sati, vidi se gotovo nevjerovatna scena: vodeni park bez djece, masažni saloni prazni, ugostiteljski objekti duž obale – bez gužve. I dok večernje šetnje gradom još uvijek daju naznake prisustva turista, plaže ne izgledaju ni približno onako kako bi trebalo u jeku sezone.
Cijene vs. očekivanja
Jedan od glavnih razloga koji se najčešće navodi za manji broj gostiju jesu visoke cijene. Turisti iz Njemačke i Belgije, koje su mediji kontaktirali, ističu da su iznenađeni cijenama koje su, kako kažu, više nego u nekim zapadnoevropskim državama, uključujući i Belgiju i Italiju.
Michael iz Augsburga priznaje da mu trenutno odgovara manja gužva, ali napominje da su cijene vidno porasle u odnosu na prethodne godine. S druge strane, Josip, sada stanovnik Belgije, dodaje da je Hrvatska jednostavno postala preskupa i da sve češće bira alternativne destinacije.
Zvanična tumačenja
Iako je načelnik obližnjeg Primoštena pokušao objasniti prazne plaže južnim vjetrom koji je navodno “otjerao goste”, teško je ne primijetiti da se isti prizori bilježe u više gradova na jadranskoj obali.
Ministar turizma i sporta, Tonči Glavina, ostaje optimističan, ističući rast dolazaka i noćenja od četiri posto u odnosu na prošlu godinu. Međutim, upozorava domaće medije da ne potenciraju priče o visokim cijenama, već da se fokusiraju na promociju „dobrog odnosa cijene i kvaliteta“ koje Hrvatska, navodno, nudi.
Realnost vs. statistika
Dok zvanične brojke govore o rastu, stvarne slike s terena i komentari turista ne odražavaju nužno tu istu sliku. Prazne plaže i smanjeni promet ukazuju na moguće strukturne izazove u turističkoj ponudi – od previsokih cijena, do konkurentnijih destinacija u regionu koje nude sličan ugođaj po pristupačnijim uslovima.
Zaključak
Vodice su možda samo jedan primjer šireg trenda. I dok se vlasti trude da održe imidž Hrvatske kao „sigurne, kvalitetne i pristupačne“ turističke destinacije, stvarnost s plaža i komentari turista šalju drugačiju poruku.
Možda je vrijeme za ozbiljniju analizu: da li Hrvatska treba prilagoditi cijene, unaprijediti usluge ili redefinisati šta znači „vrijednost za novac“ u jeku globalne konkurencije?
