Jednoga dana, mladić je odlučio da se oženi. Svoju odluku je prvo podijelio sa ocem, kome je rekao:
“Tata, ovo je spisak svih mojih prijatelja. Volio bih da ih ti pozoveš na vjenčanje.”
Otac je sa osmijehom prihvatio zadatak i obećao da će to učiniti.
Na dan vjenčanja, mladoženja je postajao sve nervozniji – primijetio je da je prisutno znatno manje ljudi nego što je očekivao.
Zbunjen i pomalo ljut, obratio se ocu:
“Zar nisam rekao da pozoveš sve moje prijatelje? Na spisku ih je bilo 50, a ovdje ih je jedva 15. Zašto nisi ispunio moje očekivanje?”
Otac mu je mirno odgovorio:
“Sine, sve sam ih pozvao. Tačno onako kako si tražio. Svih 50. Ali nisam im rekao da dolaze na svadbu. Umjesto toga, rekao sam im da si u nevolji i da ti je potrebna pomoć – danas, tačno u ovo vrijeme, ovdje. I evo ih – svi koji su došli danas su tvoji pravi prijatelji.”
📌 Zaključak:
Ova priča nas podsjeća da se istinski prijatelji prepoznaju ne po broju poziva na slavlje, već po spremnosti da budu tu kada nam je najpotrebnije.
