Dvije sedmice prije našeg vjenčanja, moj zaručnik je imao svoju momačku večer. Zajedno s kumom, koji je i moj dugogodišnji prijatelj, smislila sam jedno neobično iznenađenje. Umjesto klasične zabave, odlučila sam mu prirediti nešto potpuno drugačije – malu igru prepoznavanja.
Dogovorili smo se da u trenutku iznenađenja njegovi prijatelji napuste prostoriju koju su iznajmili, kako bismo nas dvoje ostali sami. Nosila sam masku i jednostavnu crnu haljinu, želeći vidjeti hoće li me prepoznati bez riječi.
Nakon kratkog plesa, prišla sam mu s osmijehom i pokušala ga poljubiti, a on je zastao i rekao:
„Ne mogu. Ja se ženim za dvije sedmice.“
U tom trenutku skinula sam masku i nasmijala se kroz suze. „Nadala sam se da ćeš to reći“, odgovorila sam.
Danas smo u braku već šest godina i volimo se kao i prvog dana. Ponekad se šalimo na račun te večeri, ali uvijek se sjetim koliko me tada, jednim odgovorom, podsjetio da je baš on – pravi.
