Prije izvjesnog vremena, dijelila sam odjeću za djevojčicu uzrasta 2–3 godine. Jednog dana javila mi se žena koja je, skromno i iskreno, zamolila da joj pošaljem nekoliko stvari poštom, jer se nalazi u teškoj situaciji. Iako sam isprva bila neodlučna, pomislila sam: „Možda joj zaista treba pomoć.“ Odlučila sam da joj pošaljem odjeću, bez očekivanja bilo kakve zahvalnosti zauzvrat.
Prošla je godina dana, a onda mi je na kućnu adresu stigao paket. U njemu su bili domaći proizvodi – suho voće, orašasti plodovi, marmelada i još poneka poslastica. Priložena je bila i poruka: zahvalnost. Pisalo je da se njihovoj porodici život promijenio nabolje – suprug je pronašao posao i sada su u stabilnijoj situaciji. Odlučili su da uzvrate pažnju svima koji su im pomogli kada im je bilo najpotrebnije.
Ovaj gest me duboko dirnuo. Podsjetio me da istinska dobrota, pa i ona tiha i nenametljiva, ostavlja dugotrajan trag. Ponekad male odluke imaju veliki značaj – kako za one kojima pomažemo, tako i za nas same.