Bila sam u autobusu, u sedmom mjesecu trudnoće.
Ušla je starija žena, a kako niko nije ustao, ponudila sam joj svoje mjesto.
Zahvalno je sjela i tiho me posmatrala.
Na izlasku, nežno mi je stavila nešto u džep.
Bio je to kamen.
Pogledala me i tiho rekla:
„Uvijek stavi sebe i svoje dijete na prvo mjesto. Tada će ti i život biti lakši.“
Te riječi su ostale sa mnom.
Nisam ih shvatila kao kritiku, već kao podsjetnik.
Odlučila sam ostati ljubazna.
I učiti svoje dijete isto tome.
Jer vjerujem da svijet postaje bolje mjesto kad biramo dobrotu — čak i kada ona nije uzvraćena odmah.
