Ovo je priča o oholosti, ljudskim vrijednostima i onoj tihoj pravdi koja se pojavi kada je najmanje očekujemo. Priča o jednoj krsnoj slavi, o braći i o trenutku kada se pokaže ko je zaista bogat, a ko samo želi da izgleda bogato.
Bio je Sveti Nikola, i Zlatkova kuća vrvjela je gostima. Stolovi su se savijali pod težinom jagnjetine, prasetine, torti i pića. Zlatko je volio da se pokaže, da bude centar pažnje. Njegova kuća, traktori, polja i reputacija „gazde“ činili su da se osjeća superiorno. Kumovi su sjedili u čelu stola, pjevalo se i nazdravljalo, a Zlatko je uživao u svemu tome.
Njegov brat Goran, koji je prije dvadeset godina otišao u Njemačku, rijetko je bio u kontaktu s njim. Zlatko je čuo da se Goran snašao, da ima firmu, ali ga je pekla pomisao da brat nikada nije slao novac, niti dolazio. U selu je često pričao da ga je brat zaboravio i da je škrtica.
Tog dana, dok je veselje dostizalo vrhunac, na vrata je pokucao Goran. Bio je promrzao, u starom pocepanom kaputu i bušnim cipelama. U ruci je držao plastičnu kesu s komadom hljeba. Izgledao je kao čovjek kojeg je život slomio.
Goran je zamolio samo da prespava i dobije koru hljeba. Zlatko, pijan i ponosan, osjetio je sram pred gostima. Riječi su mu bile grube, hladne i bez milosti. Otjerao je brata, rekavši mu da ode u štalu.
Goran je stajao sam u snijegu, dok je mislio da je posljednji put bio viđen. Tada je pokucao na vrata deda Vlade, najskromnijeg čovjeka u selu. Vlada ga je uveo u toplu kuću, nudio pasulj i proju, te mu dao krevet. Nije pitao ko je, odakle dolazi, niti šta ima. Samo je znao da pred njim stoji čovjek kojem je potrebna pomoć.
Ujutro, Zlatko je izašao na terasu i vidio crni Mercedes s minhenskim tablicama ispred Vladine kuće. Goran je iz auta izašao, elegantno obučen, skinuo stare krpe i obukao luksuzan kaput i cipele. Prvo što je učinio bilo je da zahvali Vladi i preda mu kovertu s dovoljno novca za novu kuću i mirnu starost.
Zlatko je ostao sam, okružen bogatom trpezom i gostima, ali srce mu je bilo prazno. Shvatio je da materijalno bogatstvo ne znači ništa ako nema plemenitosti i ljudskosti. Goran je došao da vidi ko je pravi, a Zlatko je pao na ispitu čovječnosti.
Ova priča pokazuje da prava vrijednost nije u bogatstvu, kući ili traktorima, već u tome koga pustiš preko praga i kako se ponašaš prema drugima kada su u nevolji. Često najiskrenija plemenitost dolazi tamo gdje je najmanje očekujemo, a oholost i ponos se najbrže otkrivaju kada se pojavi tihi test života.
Zlatko je imao sve – osim bratove pažnje i poštovanja. I to je gubitak koji se ne može nadoknaditi ni bogatom trpezom, ni velikom kućom, ni cijelim selom koje te sluša.
