Priča Ermina Husike iz Kaknja, Bosne i Hercegovine, jedna je od onih koje nas podsjećaju na snagu ljudskog duha. Njegov život obilježili su teški izazovi – od teške nesreće u djetinjstvu, preko invaliditeta, do izdaje u braku – ali i nepokolebljiva borba za sina i vjeru u novi početak.
Teška nesreća koja je oblikovala život
Ermin Husika sjeća se dana kada mu se život zauvijek promijenio. Sa samo 14 godina doživio je ozbiljnu nesreću – pao je s konja, a grana mu je probila glavu. Sljedećih 24 dana proveo je u komi, priključen na infuzije.
„Prije toga sam bio potpuno zdrav“, prisjeća se Ermin. Danas, gotovo 25 godina kasnije, ima više od devedeset posto tjelesnog oštećenja, ali to ga nije spriječilo da se bori i nastoji živjeti dostojanstveno.
Rad i upornost unatoč invaliditetu
Iako mu zdravstveno stanje ograničava sposobnosti, Ermin nikada nije birao lakše puteve. Radio je različite poslove – od čuvara, poslova na farmi, sječe drva, do brige o životinjama. Posebno se isticala njegova inicijativa da zaposli osobe s invaliditetom, iako mu je kasnije zatvaranje farme dodatno otežalo život.
„Nema šta nisam radio. Moram da se borim“, kaže jednostavno, bez patetike. Njegov san bio je da stvori siguran dom za sebe i sina te da izgradi malu štalu kako bi olakšao svakodnevicu.
Brak i izdaja
Ermin je bio u braku deset godina, iz kojeg ima osmogodišnjeg sina. Na početku je brak izgledao obećavajuće. Supruga je dijelila njegove planove i entuzijazam, radovala se novoj kući u selu Tupkovići i podržavala njegov trud.
Nažalost, sve se promijenilo. Jednog dana Ermin je zatekao kuću praznu i pronašao poruku koja mu je potpuno promijenila život. Prema njegovim riječima, supruga ga je ostavila i otišla s mužem njegove sestre, a pritom uzela dječiji dodatak u iznosu od 250 do 300 konvertibilnih maraka.
„Došao sam kući, a žene nema. Kad sam vidio poruku, svijet mi se srušio. Dva mjeseca sam bez nje. Živim, radim, borim se, školujem dijete“, priča Ermin.
Borba sa institucijama
Ermin je odmah obavijestio policiju i obratio se centru za socijalni rad, ali je postupak bio složen i iscrpljujući. Sudski i administrativni procesi otežali su njegovu svakodnevnicu, ali on nije odustao.
„Sve radim za svog sina. Treba vatru ložiti, treba mašinu paliti, sve sam. Duša me boli“, priznaje tiho, ali s jasnom odlučnošću da svom djetetu pruži normalan život.
Snaga, vjera i nada
U najtežim trenucima Ermin se podsjeća na riječi svog oca: „Ermine, sine, dobar si dušom i srcem. Čuvaj se, dijete, da ti se opanak ne pocepa.“ Za njega, životne teškoće i izdaje ne brišu vjeru u bolje dane.
Iako je sada samohrani otac, Ermin vjeruje da će pronaći novu ljubav i srodnu dušu koja će razumjeti njegovu priču i njegovu djecu. „Napatit ću se dok ne nađem srodnu ženu. Ako ima gdje kakva slobodna, tu sam. Prihvatit ću je, živjet ćemo“, kaže.
Pouka priče
Priča Ermina Husike podsjeća nas na nekoliko ključnih životnih istina:
- Otpornost je ključna – čak i nakon teških nesreća i izdaja, moguće je nastaviti dalje i pružiti ljubav svojoj djeci.
- Briga za dijete daje snagu – roditelji često pronalaze snagu koju nisu ni znali da posjeduju kada su u pitanju njihova djeca.
- Vjera i nada daju smisao – i u najtežim situacijama, održavanje vjere i nade pomaže ljudima da ne odustanu.
- Društvena podrška je važna – pomoć zajednice i dobrih ljudi može olakšati početke i pružiti podršku kada je najpotrebnije.
Erminov život nije priča o porazu, već o upornosti, odgovornosti i snazi ljudskog duha. Njegov primjer može inspirisati mnoge da, bez obzira na prepreke, pronađu snagu za novi početak.
