Ljubav koja traje: Kako je Ružica iz Srbije pronašla dom, porodicu i snagu u Grčkoj – uprkos najvećim izazovima
Kada je Ružica prije 21 godinu spakovala kofere za odmor u grčko primorje, nije ni slutila da će taj put u Stavros biti početak jedne nesvakidašnje životne priče. Nakon samo šest dana boravka u ovom šarmantnom ljetovalištu, upoznala je Harisa – mladog konobara koji je govorio ponešto srpskog jezika. Iskrila je simpatija, pretvorena u zaljubljenost, a zatim – potpuno neočekivano – i u brak.
Mnogi su u to vrijeme smatrali da se radi o impulsivnoj, mladalačkoj odluci. Međutim, Ružica i Haris su opstali, preselili se u Solun, zasnovali porodicu i danas imaju četvoro djece. Ružica se nije samo udala za čovjeka već i za novu kulturu, jezik i životnu filozofiju. Njihova svakodnevica postala je spoj grčkog i srpskog – pun emocija, kompromisa, praznika iz oba svijeta i mnogo ljubavi.
„Nije bilo bajkovito, ali bilo je stvarno,“ rekla je Ružica u svojoj iskrenoj ispovijesti.
Multikulturalna porodica i izazovi roditeljstva
Kroz godine, Ružica se prilagodila životu u Grčkoj – naučila je jezik, prihvatila običaje i mentalitet, i s Harisom gradila dom pun različitosti. Djeca su odrastala u dvojezičnom okruženju, slaveći i srpsku slavu i grčki Uskrs, učeći vrijednosti oba naroda.
Ali bajke ne postoje bez prepreka.
Najteže poglavlje njihove zajedničke priče započelo je rođenjem najmlađeg sina, Petra (Petros), koji je došao na svijet s razvojnim teškoćama. Umjesto bezbrižne svakodnevice, porodicu su preplavili terapije, pretrage, administrativne borbe i emocionalni usponi i padovi.
„U trenutku kada smo shvatili da nešto nije u redu, cijeli svijet se preokrenuo,“ ispričala je Ružica.
Iako Grčka pruža osnovnu zdravstvenu podršku za djecu s poteškoćama, većina stvarnog tereta ostaje na porodici. Ružica se suočila s izazovima koje poznaje svaka majka djeteta s posebnim potrebama – od fizičkog i mentalnog umora, preko socijalne izolacije, do emocionalnog tereta koji nosi svakodnevica.
Brak na testu: Ljubav koja se mijenja, ali ne nestaje
Uz sve što prolaze, Ružica priznaje da brak više nije onaj isti iz prvih dana. Ljubav nije nestala, ali se promijenila. Umor, odgovornost i konstantna briga ostavili su nevidljiv zid između nje i Harisa.
„To nije zid neprijateljstva. To je zid tuge,“ rekla je tiho.
Psihologinja Jelena Stanić objašnjava za MamaKlik.rs da su upravo roditelji djece s razvojnim poteškoćama najpodložniji emocionalnom udaljavanju.
„Ljubav tada nije u riječima, već u preuzimanju tereta. Nema više vremena za nježnost, već za organizaciju i preživljavanje.“
Harisu, kao ocu, situacija je jednako teška, ali drugačije je proživljava. On pokušava zadržati optimizam, često izbjegava direktne razgovore o Petrosovom stanju, dok Ružica nosi većinu svakodnevnih obaveza i briga.
„Nekad mi samo treba da me neko zagrli i kaže: ‘Bravo, izdržaćeš.’ Mi majke često zaboravimo da i mi imamo pravo da budemo ranjive,“ priznaje Ružica.
Snaga žene u tišini svakodnevice
Ono što Ružicu izdvaja jeste činjenica da svoju ranjivost ne skriva – ali ni ne koristi kao razlog za sažaljenje. Njen put je primjer stvarne, svakodnevne hrabrosti žena koje su majke, supruge, terapeutkinje, organizatorke i stubovi svojih porodica.
Autorica Lana Vidović u intervjuu za Stil.kurir.rs ističe:
„Ove žene nisu junakinje iz filmova, već iz tišine kuhinje, bolničkih čekaonica i školskih hodnika. Njihova snaga oblikuje zdravije društvo.“
Porodica ne odustaje – ni kad je najteže
I pored svih izazova, Ružica i Haris ostaju zajedno. Njihov brak više nije bajka, već svjesna odluka. Ljubav je postala nešto dublje od zaljubljenosti – to je odgovornost, navika i odluka da ne odustanu jedno od drugog.
„Možda ne znamo kako da riješimo sve, ali znamo da smo porodica. A porodica ne odustaje,“ kaže Ružica.
Ova rečenica postala je poruka nade za mnoge porodice koje se nalaze u sličnim situacijama.
Zaključak: Ljubav koja ne traži savršenstvo
Priča Ružice i Harisa podsjeća nas da stvarna ljubav nije ono što vidimo na društvenim mrežama – to su kompromisi, tihi trenuci, neprospavane noći i borbe koje se vode u tišini. Njihova priča je o izboru – da ostanu, da se bore, i da iz svega izgrade nešto dublje od romanse.
U svijetu u kojem se sve mjeri po “idealima”, njih dvoje podsjećaju da je prava vrijednost u nesavršenosti – kada dvoje ljudi ostanu zajedno, i onda kada je teško. I da ljubav, ako se njeguje, može da preživi i najjače oluje.
