Društvene mreže postale su sastavni dio svakodnevnog života i jedan od glavnih načina na koji komuniciramo s drugima. Kroz fotografije, statuse i kratke poruke dijelimo trenutke koji su nam važni. Ipak, kod nekih profila primjetno je stalno isticanje uspjeha, izgleda, putovanja, materijalnih stvari ili naizgled savršenog života. Takvo ponašanje često se opisuje kao hvalisanje, a psihologija nudi zanimljiva objašnjenja zašto do njega dolazi.
Važno je naglasiti da povremeno dijeljenje lijepih trenutaka nije problematično. Većina ljudi želi sačuvati uspomene i podijeliti radost s drugima. Međutim, kada je hvalisanje učestalo i postane dominantan način komunikacije, psiholozi smatraju da to može ukazivati na određene unutrašnje potrebe i emocionalna stanja.
Potreba za vanjskom potvrdom
Jedan od najčešćih razloga stalnog hvalisanja na društvenim mrežama jeste snažna potreba za potvrdom okoline. Lajkovi, komentari i poruke podrške mogu privremeno povećati osjećaj vrijednosti i samopouzdanja. Kod nekih osoba, međutim, ta potvrda postaje glavni izvor osjećaja lične vrijednosti.
Kada samopouzdanje zavisi isključivo od reakcija drugih, osoba može osjetiti prazninu ili nelagodu u trenucima kada pažnja izostane. U tom slučaju, nove objave služe kao način da se ponovo dobije osjećaj prihvaćenosti i važnosti.
Nesigurnost ispod savršene slike
Iako hvalisanje često izgleda kao znak samopouzdanja, psihološka istraživanja ukazuju da ono nerijetko ima suprotan korijen. Osobe koje se iznutra osjećaju nesigurno mogu koristiti društvene mreže kako bi stvorile idealizovanu sliku o sebi.
Takva slika služi kao štit od ličnih sumnji i nezadovoljstva. Što je razlika između stvarnog života i onoga što se prikazuje na mrežama veća, to je potreba za hvalisanjem često izraženija. Objave tada postaju način da osoba uvjeri i sebe i druge da je sve u redu.
Kontrola utiska koji ostavljamo
Društvene mreže omogućavaju potpunu kontrolu nad onim što se prikazuje javnosti. Mogu se birati najbolji uglovi, najuspješniji trenuci i najpozitivnije priče. Ljudi skloni hvalisanju često koriste ovu kontrolu kako bi ostavili snažan i poželjan utisak.
U psihologiji se ovo povezuje s potrebom da se izbjegne osjećaj ranjivosti. Prikazivanjem samo uspjeha i pozitivnih aspekata života, osoba izbjegava suočavanje s vlastitim slabostima i strahovima.
Strah od nevidljivosti i zaborava
U digitalnom okruženju u kojem se sadržaj brzo smjenjuje, mnogi ljudi osjećaju pritisak da stalno budu prisutni. Hvalisanje tada postaje način da se ostane primijećen i relevantan.
Strah da će biti zaboravljeni ili zanemareni može potaknuti učestalo objavljivanje sadržaja koji privlači pažnju. Ovo ponašanje često je povezano s nedostatkom stabilnog unutrašnjeg osjećaja vrijednosti, nezavisnog od mišljenja drugih.
Narcisoidne crte i društvene mreže
Kod određenog broja ljudi, stalno isticanje sebe može biti povezano s narcisoidnim crtama ličnosti. To ne znači nužno poremećaj, već naglašenu potrebu za divljenjem i potvrdom.
Društvene mreže pružaju idealan prostor za takvo ponašanje jer omogućavaju pažljivo oblikovanje javne slike. Ipak, psiholozi naglašavaju da ni u ovom slučaju iza pretjeranog samopouzdanja često stoji krhka emocionalna ravnoteža.
Kada hvalisanje postaje problem
Hvalisanje na društvenim mrežama može postati problem onda kada osoba počne mjeriti vlastitu vrijednost isključivo kroz online reakcije ili zanemaruje stvarne odnose i obaveze. Tada digitalni identitet može potisnuti stvarni život, što dugoročno vodi osjećaju nezadovoljstva i emocionalne iscrpljenosti.
Zdravo samopouzdanje ne zahtijeva stalnu potvrdu. Ljudi koji imaju stabilan osjećaj vlastite vrijednosti obično nemaju potrebu da neprestano dokazuju drugima koliko su uspješni ili sretni.
Zaključak
Prema psihologiji, stalno hvalisanje na društvenim mrežama rijetko je znak istinske sreće ili samopouzdanja. U većini slučajeva ono ukazuje na potrebu za potvrdom, skrivenu nesigurnost ili strah od nevidljivosti.
Prava emocionalna stabilnost dolazi iznutra, iz prihvatanja sebe i svojih slabosti, a ne iz broja lajkova ili komentara. Društvene mreže mogu biti koristan alat za povezivanje i dijeljenje, ali ne bi trebale postati jedini izvor osjećaja lične vrijednosti. Kada se balans pronađe, online prisustvo prestaje biti dokazivanje, a postaje samo jedan od načina izražavanja života kakav zaista jeste.
