Priča o četverogodišnjem Raifu Terziću pokrenula je snažne reakcije javnosti jer otvara niz osjetljivih pitanja o birokratiji, pravima djece i granicama administrativnih odluka. Iako je rođen i odrastao u Švedskoj, Raif je deportovan u Bosnu i Hercegovinu zbog neriješenog državljanskog statusa, uprkos činjenici da gotovo cijela njegova porodica ima pravo stalnog boravka ili državljanstvo te zemlje.
Ovaj slučaj ne govori samo o jednom djetetu, već i o složenosti migracijskih procedura koje, kada se primjenjuju bez šireg konteksta, mogu imati ozbiljne posljedice po najranjivije.
Dijete rođeno u Švedskoj, ali bez prava da tamo ostane
Raif Terzić rođen je 2021. godine u Malmöu. U trenutku njegovog rođenja, njegovi roditelji nisu imali švedsko državljanstvo, zbog čega ga ni on nije automatski stekao. Nekoliko mjeseci kasnije, njegov otac Haris dobio je državljanstvo, dok je majka Nicole imala dozvolu stalnog boravka. Njihova ostala djeca danas imaju regulisan status, ali Raif je ostao izvan tog okvira.
Roditelji su u više navrata pokušavali da mu obezbijede švedsko državljanstvo ili barem stalni boravak. Svi zahtjevi su odbijeni uz obrazloženje da dijete prvo mora steći državljanstvo Bosne i Hercegovine, jer je njegov otac u trenutku rođenja imao državljanstvo te zemlje.
Odluka koja je porodicu ostavila u šoku
Na sastanku sa Migracijskom upravom, roditeljima je saopšteno da je donesena konačna odluka o deportaciji njihovog sina. Iako su ostali članovi porodice imali pravo da ostanu u Švedskoj, Raif je, prema važećim pravilima, morao napustiti zemlju.
Ono što je situaciju učinilo još težom jeste činjenica da je dječak dijete s posebnim potrebama. Ne govori, nije samostalan i ima dijagnostikovan poremećaj iz autističnog spektra. Odlukom o deportaciji ostao je bez prava na zdravstvenu zaštitu, rehabilitaciju i vrtić koji je pohađao od najranijeg uzrasta.
Privremeni povratak i nova neizvjesnost
Nakon što su, bez izbora, zatražili i dobili državljanstvo Bosne i Hercegovine za svog sina, Haris i Raif su se ponovo vratili u Švedsku, ali ovog puta kao posjetioci. Boravak je vremenski ograničen, a novi zahtjev za stalni boravak ponovo je pokrenuo dug administrativni postupak.
Najveći problem je to što dijete tokom čekanja odluke ne smije boraviti u Švedskoj. U Bosni i Hercegovini ima samo stariju baku, koja zbog godina i zdravstvenog stanja ne može da se brine o njemu. Kao jedino privremeno rješenje, porodica je suočena s razdvajanjem.
Posljedice po porodicu i svakodnevni život
Ova situacija ne utiče samo emocionalno, već i egzistencijalno. Otac je vlasnik male firme u Švedskoj i njegov višemjesečni odlazak ugrožava poslovanje i radna mjesta. Majka svakodnevno prolazi pored vrtića u koji Raif više ne smije ići, dok dijete ne razumije zašto je iznenada isključeno iz okruženja koje mu je bilo poznato i sigurno.
Takvi primjeri pokazuju koliko administrativne odluke mogu imati dugoročne posljedice po porodični život, posebno kada su u pitanju djeca koja zavise od stabilnosti i kontinuiteta.
Šira poruka ovog slučaja
Iako se odluke migracijskih vlasti donose u skladu sa zakonima i procedurama, ovaj slučaj je pokrenuo raspravu o tome gdje je granica između pravne ispravnosti i ljudske odgovornosti. Posebno kada se radi o djeci rođenoj u zemlji, sa zdravstvenim poteškoćama i bez stvarnih veza sa državom u koju se šalju.
Priča o Raifu podsjeća da iza svakog administrativnog predmeta stoji stvaran život. Ona otvara prostor za razmišljanje o tome kako sistemi mogu biti unaprijeđeni da, uz poštovanje zakona, u većoj mjeri uzmu u obzir najbolji interes djeteta.
Za ovu porodicu, budućnost je i dalje neizvjesna. Ono što je sigurno jeste da će se o ovakvim slučajevima još dugo govoriti, jer postavljaju pitanja koja prevazilaze jedan pojedinačni problem i tiču se osnovnih vrijednosti savremenog društva.
