Ideja o ujedinjenju Moldavije i Rumunjske povremeno se pojavljivala u političkim i javnim raspravama tokom posljednjih decenija, ali nikada do sada nije dobila ovako jasan i otvoren politički signal iz samog vrha moldavske države. Izjava predsjednice Moldavije Maie Sandu, kojom je prvi put javno podržala mogućnost ujedinjenja, ponovo je otvorila pitanje koje bi moglo imati dalekosežne posljedice po Evropu, sigurnost regiona i odnose velikih sila.
Zašto se pitanje ujedinjenja ponovo otvara
Moldavija je jedna od najsiromašnijih evropskih država i već godinama se suočava s ozbiljnim izazovima. Masovno iseljavanje, slaba administracija, nedostatak stručnog kadra i dugogodišnja borba s korupcijom ostavili su duboke posljedice na funkcionisanje države. Uz to, sigurnosna situacija dodatno komplikuje položaj zemlje.
Predsjednica Sandu upozorava da je malim državama sve teže očuvati suverenitet i demokratske institucije u svijetu obilježenom rastućim geopolitičkim tenzijama. Moldavija se, kako ističe, nalazi pod stalnim političkim i ekonomskim pritiscima, a njen manevarski prostor je ograničen.
U takvim okolnostima, ideja ujedinjenja s Rumunjskom za dio javnosti postaje pitanje dugoročne stabilnosti, a ne samo istorijske ili emotivne povezanosti.
Promjena političkog konteksta u Moldaviji
Za razliku od ranijih godina, politička situacija u Moldaviji danas je znatno stabilnija. Maia Sandu je ponovo izabrana za predsjednicu s uvjerljivom podrškom birača, a njena stranka ima većinu u parlamentu. To joj daje veći politički legitimitet da otvara i osjetljive teme o budućnosti države.
Dok je ranije naglašavala isključivo neutralan stav i potrebu da se poštuje volja građana, sada je jasno poručila da bi lično podržala ujedinjenje ako bi građani Moldavije na referendumu izrazili takvu želju. Ova izjava predstavlja značajan zaokret i istorijski presedan u moldavskoj politici.
Šta bi ujedinjenje značilo u praksi
Potencijalnim ujedinjenjem Moldavije i Rumunjske nastala bi država sa više od dvadeset miliona stanovnika i znatno većim političkim, ekonomskim i sigurnosnim kapacitetima. Rumunjska je već članica Evropske unije i NATO-a, s razvijenijom ekonomijom i profesionalnom vojskom, dok Moldavija tek teži evropskim integracijama i nema ozbiljne odbrambene kapacitete.
Za Moldaviju bi to značilo brži ulazak u evropske institucije, jaču sigurnosnu zaštitu i pristup većim finansijskim fondovima. Za Rumunjsku bi to bio istorijski čin nacionalnog ujedinjenja, ali i velika odgovornost u pogledu integracije slabije razvijenog sistema.
Ključni izazovi i otvorena pitanja
Iako ideja ujedinjenja zvuči privlačno dijelu javnosti, ona nosi i ozbiljne izazove. Najosjetljivije pitanje ostaje Pridnjestrovlje, separatistička regija s prisutnim ruskim vojnim snagama. Status tog područja predstavlja jednu od najvećih prepreka bilo kakvoj institucionalnoj promjeni.
Osim toga, ujedinjenje bi otvorilo složena ustavna, politička i međunarodna pitanja, uključujući odnose s Rusijom, reakcije susjednih zemalja i stavove unutar same Evropske unije. Ne treba zanemariti ni činjenicu da dio građana Moldavije i dalje podržava nezavisnost države ili ima drugačije geopolitičke orijentacije.
Šira slika za Evropu
Na evropskom nivou, ovakav potez bi značio jačanje istočnog krila Evropske unije i NATO-a, ali i dodatno zaoštravanje odnosa sa Rusijom. Upravo zato se ovo pitanje pažljivo posmatra i izvan regiona.
Iako se ne radi o odluci koja može biti donesena brzo, sama činjenica da je prvi put otvoreno podržana s moldavske strane ukazuje da se politička realnost mijenja. Budućnost Moldavije, bilo kao nezavisne države ili kao dijela šire zajednice, zavisit će prije svega od volje njenih građana, ali i od globalnih okolnosti koje se ubrzano razvijaju.
Jedno je sigurno: tema ujedinjenja više nije tabu, već ozbiljno političko pitanje koje će u narednim godinama biti sve prisutnije u evropskim raspravama.
