Švicarsku je potresla velika tragedija u luksuznom zimskom skijalištu Crans Montana, gdje je u požaru koji je izbio u ranim jutarnjim satima stradalo više desetina ljudi, dok je veliki broj povrijeđenih zbrinut u bolnicama. Dok nadležne službe i dalje rade na utvrđivanju tačnih okolnosti nesreće, javnost širom Evrope uznemirena je još jednim aspektom ovog događaja – ponašanjem dijela svjedoka.
Na društvenim mrežama ubrzo su se pojavili brojni snimci nastali tokom tragedije. Zabilježene su dramatične scene haosa, panike i borbe za izlaz. Međutim, upravo ti snimci pokrenuli su ozbiljnu raspravu: da li je u takvim situacijama ispravno snimati ili je moralna obaveza pokušati pomoći koliko god je to moguće?
Etika snimanja u kriznim situacijama
Sve češće smo svjedoci da ljudi u vanrednim okolnostima prvo posegnu za telefonom, a tek onda razmišljaju o pomoći drugima. Iako snimci mogu imati određenu dokumentarnu vrijednost i kasnije pomoći u rekonstrukciji događaja, postavlja se pitanje granice između svjedočenja i pasivnog posmatranja.
Stručnjaci za krizne situacije ističu da u trenucima neposredne opasnosti prioritet treba biti lična sigurnost i pomoć drugima, ukoliko to ne ugrožava sopstveni život. Snimanje, naročito ako ometa evakuaciju ili odvlači pažnju, može imati ozbiljne posljedice.
Da li su društvene mreže promijenile naše reakcije
Psiholozi upozoravaju da potreba za dijeljenjem sadržaja i traženjem pažnje na društvenim mrežama može umanjiti osjećaj hitnosti i empatije. U stresnim situacijama ljudi ponekad nesvjesno biraju ulogu posmatrača, jer im je emocionalno lakše da događaj zabilježe nego da se direktno uključe.
Komentari ispod objavljenih snimaka pokazuju duboku podijeljenost javnosti. Dok jedni tvrde da snimci pomažu da se istina vidi i da se odgovorni pozovu na odgovornost, drugi smatraju da je takvo ponašanje neetično i nehumano.
Šta možemo naučiti iz ove tragedije
Tragedija u Crans Montani, osim ogromnog ljudskog gubitka, otvorila je važno društveno pitanje. U svijetu u kojem gotovo svako ima kameru u džepu, potrebno je podsjetiti se osnovnih ljudskih vrijednosti: solidarnosti, odgovornosti i empatije.
U kriznim situacijama, svaka sekunda može biti presudna. Umjesto fokusiranja na snimanje i objavljivanje sadržaja, važno je razmisliti kako pomoći, pozvati nadležne službe ili barem ne ometati spasilačke napore.
Ova tragedija ostaje snažan podsjetnik da tehnologija nosi veliku moć, ali i veliku odgovornost. Način na koji je koristimo govori mnogo o društvu u kojem živimo.
