U današnjem članku vam donosimo jednu jako zanimljivu priču o djevojci odnosno studentici koja je 1968. godien prošla kroz strašno iskustvo.Za većinu ljudi, zamisao da budu živi sahranjeni i ostavljeni pod zemljom bez izlaza predstavlja jednu od najstrašnijih mogućih sudbina.
- Upravo to se dogodilo mladoj Barbari Džejn Mekl, studentkinji koja je 1968. godine prošla kroz iskustvo koje se teško može zamisliti, a još teže preživjeti. Ipak, ona je to uspjela.U decembru te godine, Barbara, tada dvadesetogodišnja studentkinja Univerziteta Emori, osjećala se loše i odlučila da pre vremena otputuje kući kako bi provela praznike s porodicom. Njena majka, Džejn Mekl, došla je po nju, i zajedno su odsele u jednom motelu, ne sluteći šta će im donijeti to jutro 17. decembra.
U četiri ujutru, na vrata su im pokucale dvije osobe – muškarac koji se predstavio kao detektiv i žena sa skijaškom maskom. Rečeno im je da je Barbarin dečko doživio saobraćajnu nesreću. Kada je majka otvorila vrata, napadači su ih napali. Džejn su brzo onesposobili hloroformom i zavezali, a Barbaru su oteli i ubacili u automobil.Njeni otmičari su bili Gari Stiven Krist, bivši osuđenik, i njegova saučesnica Rut Ajzeman-Šier, postdiplomska studentkinja morske biologije. Odveli su Barbaru 48 kilometara sjeverno od Atlante, gdje su pripremili posebno mjesto koje je podsjećalo na kovčeg, ukopan stopu i po ispod zemlje.
- U tom improvizovanom sanduku, Barbara je imala nekoliko osnovnih sredstava za preživljavanje: cijevi za vazduh, vodu, malo hrane i sedative. Otmičari su očigledno imali namjeru da je održe u životu dok dobiju otkup. Tražili su 500.000 dolara, ogromnu sumu tog vremena, znajući da je njena porodica među bogatijima, jer je vodila građevinsku firmu procijenjenu na 65 miliona dolara.
Prema kasnijim izjavama, Krist nije bio vođen samo novcem. Njegov motiv je djelovao izopačeno – želio je da testira može li osoba ostati psihički i fizički živa nakon što bude zakopana pod zemlju. Tražio je, kako je rekao bivši službenik za uslovni otpust, „tvrdoglavu i snažnu“ ženu koja bi izdržala taj izazov. Barbara je, po njegovim riječima, odgovarala tom profilu.
- U mraku i tišini ispod zemlje, Barbara je provela tri i po dana. Kasnije je, u knjizi koju je napisala, opisala kako je pokušavala da ostane prisebna tako što je zamišljala božićno jutro sa svojom porodicom. Priznala je da je vrištala satima, i da je zvuk zemlje koja je padala postajao sve tiši dok je konačno nije više ništa mogla čuti.
Policija i FBI su u međuvremenu dobili instrukcije od otmičara nakon što je porodica platila traženi iznos. Krist i Ajzeman-Šier su nazvali FBI i ostavili im približne koordinate mjesta gdje je Barbara sahranjena. Potraga je bila hitna – znali su da vrijeme radi protiv njih. Srećom, Barbara je pronađena živa.
- Istražitelji su Krista locirali nekoliko dana kasnije. Bio je na gliseru na obali Floride, koji je kupio koristeći dio novca od otkupnine. Njegova saučesnica, Ajzeman-Šier, pokušala je da pobjegne i čak se zaposlila u bolnici u Oklahomi. Uhvaćena je tek kada je dala otiske prstiju za provjeru prošlosti. Kasnije je deportovana nazad u svoj rodni Honduras, dok je Krist osuđen na doživotnu kaznu.
Ipak, uprkos težini zločina, Krist je pušten na uslovnu slobodu nakon deset godina. Šokantno, kasnije je čak dobio licencu za rad kao doktor opšte prakse u Indijani.Barbara se nakon svega povukla iz javnosti. Njena porodica je tvrdila da je ona bila zapanjujuće smirena poslije svega što je preživjela. Kasnije se udala, postala majka i nastavila život u Atlanti, trudeći se da iza sebe ostavi jedno od najstrašnijih poglavlja koje je jedna mlada žena mogla doživjeti.
