U vremenu kada se često čuju priče o nesuglasicama među ljudima zbog imovine, granica i nasljedstva, iz srednje Bosne dolazi primjer koji pokazuje da međuljudska dobrota i solidarnost još uvijek imaju veliku vrijednost.
Priča o Bosi, Srpkinji iz okoline Vlašića, i Faizi i Ibrahimu, muslimanskom bračnom paru iz povratničkog naselja Vitovlje, govori o pomoći koja nije zasnovana na vjeri, naciji ili bilo kakvim razlikama, već isključivo na ljudskosti.
Život bez dovoljno zemlje za obradu
Faiza i njen suprug Ibrahim žive u Vitovlju, naselju smještenom podno Vlašića. Kao i mnoge porodice koje žive od poljoprivrede, suočavali su se sa problemom nedostatka zemlje koju bi mogli obrađivati.
Imali su malo prostora oko kuće, ali ne i dovoljno obradivih površina koje bi im omogućile sigurniju proizvodnju hrane i lakši život.
U njihovom životu tada se pojavila Bosa, žena koja je odlučila da im pomogne na način koji ih je duboko dirnuo.
Kako Faiza govori, Bosa i njena porodica dali su im svoju zemlju na korištenje bez ikakve naknade.
“Imamo Bosu. Ni rođena majka nije takva kakva je ta žena. Daje nam sve, i to potpuno besplatno”, ispričala je Faiza, govoreći o odnosu koji je tokom godina prerastao u veliko prijateljstvo.
Zemlja data iz dobre namjere
Iako Bosa i Faiza pripadaju različitim vjerskim i nacionalnim zajednicama, to nikada nije bilo prepreka njihovom odnosu.
Faiza ističe da se među njima nikada nije gledalo ko kojoj grupi pripada, već kakav je neko čovjek.
Prema njenim riječima, Bosa joj je ustupila svoje imanje da ga obrađuje, a za korištenje zemlje nikada nije tražila novac niti bilo kakvu drugu naknadu.
“Koliko god godina da radim tu zemlju, nikada nam nisu uzeli ni dinar”, rekla je Faiza, naglašavajući koliko joj znači pomoć koju je dobila.
Za jednu porodicu koja se bavi poljoprivredom, mogućnost da koristi dodatnu zemlju predstavlja veliku podršku i sigurnost.
Pomoć koja nije ostala samo na zemlji
Dobrosusjedski odnos između dvije porodice nije se završio samo ustupanjem zemlje. Tokom godina razvila se svakodnevna međusobna podrška.
Bosini sinovi, koji žive u drugim mjestima, prema riječima porodice, podržavaju majčinu odluku da pomogne komšijama.
Osim zemlje, pomoć se ogleda i u malim stvarima koje često imaju veliku vrijednost. Iz Bosinog doma Faizi i Ibrahimu stižu domaći proizvodi poput jaja i meda, što dodatno pokazuje bliskost koja se razvila između porodica.
Faiza je ispričala da često dobije domaća jaja od Bose, kao i med iz njihovih košnica.
“Ne znam kada sam posljednji put kupila jaja”, rekla je sa zahvalnošću, ističući koliko joj znači pažnja koju dobija.
Primjer suživota i međusobnog poštovanja
Priča o Bosi i Faizi pokazuje da odnosi među ljudima često zavise od ličnih vrijednosti, a ne od razlika koje ih mogu razdvajati.
U sredinama gdje su prošlost i različite podjele ostavile tragove, ovakvi primjeri podsjećaju da komšijska pomoć, razumijevanje i poštovanje mogu biti jači od svih prepreka.
Njihov odnos pokazuje da velika djela ne moraju uvijek biti velika po veličini. Nekada jedna odluka da se nekome pomogne može promijeniti nečiji život i ostaviti trajnu uspomenu.
Na kraju, priča Bose i Faize nije samo priča o zemlji i pomoći. To je priča o povjerenju, prijateljstvu i ljudskosti koja ne poznaje granice.
