Halid Bešlić, legendarni pjevač narodne muzike i jedan od najvoljenijih umjetnika sa prostora bivše Jugoslavije, preminuo je 7. oktobra u 71. godini života. Njegova smrt potresla je cijelu regiju, ostavljajući za sobom prazninu koju je teško ispuniti.
Iako je iza sebe ostavio brojne muzičke hitove, pune dvorane i decenije karijere, Halidova najveća ostavština možda nije njegova muzika – već njegova skromnost, humanost i ljubav prema običnom čovjeku.
Čovjek iz naroda – bez suvišnih riječi, ali s velikim djelima
Halid Bešlić je tokom cijele karijere ostao dosljedan sebi – daleko od skandala, senzacionalizma i estradnog sjaja. Bio je poznat po jednostavnom načinu života, ali i po velikom srcu. Njegova djela nisu se prenosila po naslovnicama, jer ih nije želio isticati. Pomagao je tiho – djeci bez roditelja, narodnim kuhinjama, bolesnima, komšijama u nevolji.
Njegove riječi, koje su se ponovo počele dijeliti na društvenim mrežama nakon vijesti o smrti, danas posebno odzvanjaju. Izjava koju je dao ranije ove godine, a koja je u tom trenutku prošla gotovo nezapaženo, sada se čita s knedlom u grlu:
– Mogu ja voziti skupocjeni automobil, snimati milionske spotove, ali zašto bih to radio dok moj susjed nema za kruh? Meni je zadovoljstvo nahraniti njega, otići u javnu kuhinju, dati svoj doprinos, nahraniti danas 100 gladnih usta ili u dječji dom donirati novac. Volio bih da me, kada odem, pamte kao dobrog čovjeka, a ne kao dobrog pjevača – rekao je Halid Bešlić.
Posljednja želja koja odražava njegovu dušu
Ova rečenica, izrečena bez patetike i velikih riječi, otkriva sve što treba znati o Halidu Bešliću. Nije želio da ga pamte po slavi, već po dobroti. Nije tražio da ga veličaju zbog muzičkih nagrada, već da ga prepoznaju kao nekoga ko je činio dobro kad god je mogao.
Njegova posljednja želja nije bila da mu se podižu spomenici niti da se njegovo ime pamti zbog pozornica i koncerata, već da ostane upamćen kao dobar čovjek. A upravo tako će i ostati u srcima onih koji su ga poznavali ili odrastali uz njegovu muziku.
Halid Bešlić – glas naroda i savjest društva
Malo je onih koji su svojim ponašanjem, skromnošću i dobrotom zadužili ljude onako kako je to učinio Halid Bešlić. Bio je glas naroda, ne samo u pjesmi, već i u životu. U vremenima podjela, uvijek je pozivao na zajedništvo. U vremenima teškoća, bio je oslonac drugima.
Njegove pjesme su pratile živote miliona ljudi – slavile radosti, tješile tuge, budile nostalgiju. No, ono što ga je činilo posebnim nije bila samo muzika, već njegov karakter, njegova spremnost da pomogne i da nikada ne zaboravi ko je i odakle dolazi.
Pamtićemo ga onako kako je želio
Danas, kada ga više nema, cijela regija tuguje. Poruke oproštaja stižu sa svih strana, od kolega, prijatelja, političara, ali i običnih ljudi koji su kroz njegove pjesme i javne istupe prepoznali čovjeka sa srcem.
I dok se mnogi pjevači pamte po hitovima i karijeri, Halid Bešlić će ostati zapamćen i po jednoj jednostavnoj, ali snažnoj rečenici:
„Volio bih da me pamte kao dobrog čovjeka.“
I zato – Halide, pamtićemo te baš tako. Kao čovjeka koji je svojim glasom dotakao duše, a svojom dobrotom ostavio neizbrisiv trag.
