Život mi od malih nogu nije bio lagan. Kada sam imala 10 godina, suočila sam se s dijagnozom koja je značila da ću vjerovatno provesti život u invalidskim kolicima. U tom periodu dogodila se velika promjena – majka je, nažalost, odlučila napustiti naš dom.
Iako tada nisam u potpunosti razumjela razloge, ostala je kratka poruka u kojoj je izrazila svoju preplavljenost situacijom. To je za mene bilo jako teško i emotivno razdoblje.
U svemu tome, moj najveći oslonac postao je otac. Njegova podrška, prisutnost i bezuslovna ljubav pomogli su mi da pronađem novi smisao i snagu. Bio je tu uz mene u svakom trenutku – uvijek pozitivan, čak i kada se borio sa sopstvenim emocijama.
Učio me životnim vrijednostima, razgovarao sa mnom, i nikada nije dopustio da se osjećam manje vrijednom. Uvijek me tretirao s poštovanjem, pažnjom i ljubavlju – kao da sam njegova princeza.
Danas vjerujem da me upravo njegova snaga naučila kako da i sama budem snažna.
Ova priča podijeljena je na platformi Quora s ciljem da inspiriše druge koji se možda suočavaju sa sličnim izazovima.
