Vukanović opisuje Milorada Dodika kao osobu u stanju velike paranoje, sumnjičavu prema svima oko sebe.
Dodik je navodno naredio svojim saradnicima da špijuniraju njegove najbliže saradnike, a svoju frustraciju i bijes iskaljuje na svima koji mu se nađu na putu.
Posebno je „izbacio“ bijes na Iliju Tamindžiju, člana SNSD-a, kriveći ga za neuspjeh izbora novih članova Republičke izborne komisije, što on smatra preprekom za održavanje referenduma po svojoj zamisli.
Dodik je tražio ostavke članova Izborne komisije, što je izazvalo dodatnu blokadu i probleme u njenom radu.
Vukanović tvrdi da je Dodik „izgubio kontrolu“ i da se sada ljuti i na Almira Džuvu, direktora OSA-e, koji je, prema njegovim riječima, prešao na stranu Sarajeva i izdao Dodika.
Dodik je, kako tvrdi Vukanović, bespoštedno „sasuo“ Džuvi telefonom uvrede i prekinuo razgovor.
Vukanović ističe da ga je Dodik javno spominjao s mržnjom, ali i pohvalio opoziciju, što on smatra priznanjem značaja svoje političke pozicije.
