Vlast i njihovi poslušni biznismeni ne vole kada se priča o njihovim milijunima i raskošnom životu. Zato povremeno puste neku scenu da jedu parizer ili sardine — da pokažu kako su “obični ljudi”, baš kao i njihovi glasači.
Ana Brnabić, koja je tri mandata premijerka, a sad predsjednica Skupštine, svakodnevno uživa u svim privilegijama državnih vila, od ličnog obezbjeđenja do službenih limuzina. Naravno, ona ide u prodavnicu, ali inflaciju i poskupljenja ne poznaje — jer ona živi u svojoj bajci. Ipak tvrdi da se osjeća kao “obični svijet”.
“Za vas kvazi elitu važe jedna pravila, a za nas, narod, nas plebs, nas ćacije, sasvim druga,” rekla je Ana, očito zaboravljajući na luksuz oko sebe.
Nije da je nova Ana Brnabić u ulozi “plebsa”. Predsjednik Vučić to odavno radi — ali samo pred kamerama. Dok jede sendvič sa parizerom ili konzervu sardina, priča o svojoj “narodnosti” i životu kao svi mi:
“Kada sam bio mali, otac mi je govorio da jedemo jabuke i sardine, valjda je to zdravo,” kaže Aleksandar Vučić, dok se bogati na unosnim poslovima sa državom.
Može li stvarno sendvič sa parizerom da nas uvjeri da predsjednik ili ministri žive kao obični ljudi? Naravno da ne. Oni i njihove porodice su proteklih godina postali milijarderi zahvaljujući državnim ugovorima i “prijateljskim” poslovima.
Profesorka Jelena Đorđević kaže da je taj populistički diskurs, u kojem se vlast predstavlja kao dio naroda, duboko ukorijenjen u političku kulturu i lako pada na plodno tlo.
Vučić je tu priču lansirao još prije šest godina, u tekstu gdje sebe prikazuje kao običnog čovjeka, dok opoziciju i nezadovoljne građane predstavlja kao “elitu”.
Glavni urednik lista Danas, Dragoljub Petrović, objašnjava da ljudi koji gledaju samo Pink i Informer zaista vjeruju da je Vučić običan čovjek — iako je jasno da su oni kojima je teško život stvaran problem.
Jedna gledateljka je i javno priznala da živi od socijalne pomoći od 11.700 dinara i pita se kako iko može živjeti sa tim novcem.
Na “ružićastoj” televiziji takve priče su zabranjene — tamo se priča samo o “zlatnom dobu” Srbije, dok se o ministarskim off-shore firmama, skupim nekretninama i milionskim poslovima vlastodržaca ćuti.
Jelena Đorđević kaže da se ta hobotnica bogaćenja proširila toliko da sada vladaju zahvaljujući podršci bogatih koji su profitirali, dok ostatak naroda indoktriniraju godinama surovom propagandom.
Da ljudi sve manje vjeruju vlasti, vidi se i po tome što ih u Vrbasa, Rakovici ili Nišu ne dočekuju aplauzi, već jajima i zvižducima.
