Miran boravak u dvorištu, šetnja kroz visoku travu ili rad oko drva može se za nekoliko sekundi pretvoriti u ozbiljnu zdravstvenu opasnost. Dovoljan je jedan nepažljiv korak i iznenadan ujed zmije da nastanu panika, ubrzano disanje i potreba da se odmah potrči po pomoć.
Upravo je nekontrolisano kretanje jedna od najčešćih grešaka nakon ujeda otrovnice. Mišićna aktivnost može ubrzati širenje otrova kroz limfni sistem, zbog čega je najvažnije ostati što mirniji, ograničiti pokrete i odmah pozvati hitnu pomoć.
Ujedi se ne događaju samo u divljini
Mnogi vjeruju da se susreti sa zmijama dešavaju isključivo u šumama, planinama i udaljenim područjima. Ipak, one se mogu pojaviti i:
- u dvorištima i baštama;
- pored šupa i naslaganih drva;
- u visokoj travi;
- na poljskim i seoskim putevima;
- na mjestima gdje ima glodara, vode i zaklona.
Najčešće stradaju šake, stopala, noge i ruke, jer ljudi zmiju slučajno nagaze, dodirnu ili uznemire prilikom rada.
Zatvorena obuća, duge pantalone i rukavice mogu smanjiti rizik tokom košenja, čišćenja zapuštenog zemljišta ili pomjeranja kamenja i drva.
Ujed ponekad gotovo da ne boli
Ujed otrovne zmije ne mora odmah izazvati jak bol. Na koži se mogu pojaviti samo:
- dvije sitne tačke ili ogrebotine;
- blago krvarenje;
- otok;
- crvenilo;
- osjetljivost na dodir.
Zbog toga osoba može pogrešno zaključiti da nije u opasnosti.
Kasnije se mogu javiti mučnina, slabost, vrtoglavica, znojenje, zamagljen vid, otežano disanje, pospanost, bolovi, poremećaji srčanog ritma ili problemi s pokretanjem mišića.
Nije moguće pouzdano procijeniti količinu otrova samo prema izgledu rane. Svaki sumnjivi ujed treba tretirati kao hitno stanje.
Šta uraditi odmah nakon ujeda
Prvo treba pozvati hitnu pomoć ili zamoliti drugu osobu da to učini.
Ujedena osoba treba da sjedne ili legne i da ostane što mirnija. Povrijeđeni ekstremitet treba držati nepomično, po mogućnosti uz pomoć udlage ili drugog čvrstog oslonca.
Potrebno je skinuti prstenje, sat, narukvice ili usku obuću prije nego što se razvije veći otok.
Osobu ne treba tjerati da hoda do automobila ako je moguće organizovati da pomoć dođe do nje ili da bude prenesena bez nepotrebnog kretanja.
Kada se koristi pritisni zavoj?
U nekim zemljama, posebno u Australiji, za određene vrste zmija preporučuje se tehnika pritiska i imobilizacije cijelog ekstremiteta.
Međutim, ta metoda nije univerzalna za sve vrste ujeda i ne treba je primjenjivati bez znanja o lokalnim preporukama. Kod nekih otrova snažna kompresija može pogoršati lokalno oštećenje tkiva.
Zato je najbezbjednije slijediti uputstva hitne službe i lokalnih medicinskih stručnjaka. Opšte pravilo je da se ekstremitet umiri i da se izbjegava svako suvišno kretanje.
Šta nikako ne treba raditi
Neke metode koje se prenose kroz filmove i narodne priče mogu dodatno ugroziti život.
Nakon ujeda ne treba:
- rezati ranu nožem;
- isisavati otrov ustima;
- spaljivati mjesto ujeda;
- stavljati led direktno na ranu;
- primjenjivati čvrst podvez koji potpuno prekida cirkulaciju;
- davati alkohol;
- tjerati osobu da trči ili hoda;
- pokušavati uhvatiti ili ubiti zmiju.
Pokušaj hvatanja zmije može dovesti do novog ujeda. Ljekarima najčešće nije potrebno da zmija bude donesena u bolnicu.
Ako je moguće bez približavanja i dodatnog rizika, može se zapamtiti njen izgled ili napraviti fotografija sa bezbjedne udaljenosti.
Zašto ranu ne treba ribati
Ranu nije potrebno agresivno prati, ribati niti mazati različitim preparatima.
Najvažnije je da osoba što prije stigne do zdravstvene ustanove, gdje će ljekari na osnovu simptoma, pregleda i dostupnih analiza odlučiti da li je potreban protivotrov i druga terapija.
Kako smanjiti rizik od susreta sa zmijama
Dvorište treba održavati urednim, uklanjati visoku travu, gomile otpada i mjesta na kojima se mogu skrivati glodari.
Drva je poželjno držati podignuta od zemlje, a prilikom rada u zapuštenim prostorima korisno je nositi rukavice i čvrstu obuću.
Ruke ne treba stavljati u rupe, ispod kamenja ili u nepregledne gomile bez prethodne provjere.
Najvažnija poruka
Kod ujeda zmije najvažniji su smirenost, brzo pozivanje hitne pomoći i ograničavanje pokreta.
Panika i pokušaj da osoba sama stigne do pomoći trčanjem mogu ubrzati širenje otrova. Istovremeno, rezanje, isisavanje rane i čvrsto podvezivanje mogu izazvati dodatne komplikacije.
Svaki sumnjivi ujed treba posmatrati kao hitno zdravstveno stanje, čak i ako su tragovi na koži mali, a bol u početku blag.
