Prošli petak, u naš dom je došla kćerka ženine sestre da provede vikend kod nas. Ima 18 godina, još uvijek djeluje djevojački, pomalo nesigurno, s onom tipičnom mješavinom dječje naivnosti i mladalačke zbunjenosti. Supruga je bila na poslu, a ja sam je dočekao, pomogao joj da se smjesti i ponudio da gleda film u dnevnoj sobi.
Sve je djelovalo sasvim obično, dok se nije dogodilo nešto što me potpuno zateklo. U jednom trenutku, djevojka je pokazala potrebu za pažnjom, blizinom i nježnošću. Iz njenog ponašanja bilo je jasno da se osjeća duboko usamljeno i nesigurno u sebe.
U tom trenutku, shvatio sam da ne posmatram samo tinejdžerku koja prolazi kroz mladalačku fazu – već osobu koja se bori sa sopstvenim osjećajem vrijednosti. Umjesto da reagujem impulsivno, shvatio sam da je moj zadatak da zaštitim i pomognem, a ne da osuđujem.
Kasnije, razgovarao sam sa suprugom o svemu i zajedno smo odlučili da je najbolje potražiti stručnu pomoć. Nismo željeli da djevojka nosi osjećaj krivice ili srama, već da kroz podršku razumije svoje emocije i pronađe način da ih zdravo izrazi.
Kada mladost traži pažnju: znakovi emocionalne usamljenosti
Mnogi tinejdžeri, pogotovo u današnje vrijeme društvenih mreža i površnih odnosa, bore se s osjećajem da nisu dovoljno dobri, lijepi ili prihvaćeni. Kada nemaju dovoljno emocionalne podrške u porodici ili društvu, mogu razviti potrebu da pažnju traže na pogrešne načine.
Evo nekoliko znakova koji mogu ukazivati na to da se mlada osoba osjeća usamljeno ili nevoljeno:
- Nisko samopouzdanje i negativna slika o sebi.
Tinejdžeri često govore da nisu lijepi, da ih niko ne želi ili da nisu vrijedni ljubavi. - Povlačenje ili nagle promjene raspoloženja.
Mladi koji pate od unutrašnje tuge često se izmjenjuju između povlačenja i impulzivnog ponašanja. - Pretjerana potreba za pažnjom.
Kada im nedostaje emocionalna bliskost, mogu pokušati privući pažnju na neprimjeren način – ne zato što žele učiniti nešto loše, već zato što žele biti viđeni i voljeni. - Izolacija ili problemi u odnosima s vršnjacima.
Osobe koje se osjećaju odbačeno često se povlače iz društva i imaju teškoće u stvaranju zdravih prijateljstava.
Kako roditelji i odrasli mogu pomoći
- Razgovarajte otvoreno i bez osude.
Ako primijetite da se mlada osoba ponaša neuobičajeno, nemojte je odmah kritikovati. Pokušajte razumjeti šta stoji iza njenog ponašanja. - Stvorite sigurno okruženje.
Djeca i tinejdžeri trebaju osjetiti da mogu govoriti o svojim problemima bez straha da će biti ismijani ili kažnjeni. - Potražite stručnu podršku.
Psiholog ili pedagog može pomoći da mlada osoba nauči kako da se nosi sa emocijama i razvije zdravu sliku o sebi. - Uključite ih u aktivnosti koje jačaju samopouzdanje.
Sport, umjetnost, volontiranje ili hobi mogu pomoći da pronađu osjećaj vrijednosti kroz pozitivno iskustvo. - Budite primjer.
Mladi uče iz ponašanja odraslih. Kada pokažemo strpljenje, razumijevanje i emocionalnu zrelost, oni to oponašaju.
Pouka iz ove priče
Ova situacija podsjeća koliko je važno prepoznati emocionalne potrebe mladih prije nego što prerastu u ozbiljnije probleme. Tinejdžeri često ne znaju kako izraziti ono što osjećaju, pa njihovo ponašanje može djelovati zbunjujuće ili pogrešno.
Umjesto da ih osuđujemo, potrebno je da ih čujemo. Potrebno im je razumijevanje, podrška i sigurno mjesto u kojem će moći govoriti o onome što ih muči.
Zaključak
Emocionalna usamljenost među mladima sve je češći problem, a porodica je prvi i najvažniji oslonac u njegovom rješavanju. Kada odrasli prepoznaju znakove i reagiraju s empatijom i razumijevanjem, mogu spriječiti mnogo boli i pomoći mladima da izrastu u stabilne, samouvjerene ljude.
Ponekad nije potrebno mnogo – dovoljno je da ih neko zaista vidi, čuje i pruži im osjećaj da vrijede.
