Hajdarevići iz Srebrenice: Danas ako nemamo šta jesti, šutimo, rasplakala se i voditeljica(VIDEO)

Region

U novom izdanju emisije „Ispuni mi želju“ jako tužno, emotivno, potresno gostovanje hrabre djevojčice.

Njena priča je jako teška, ali puna volje za životom. Našu Merimu Gosto-Pašalić rasplakala je 15-godišnja djevojčica iz mjesta Sase pored Srebrenice. Refija i Adelisa Hajdarević su majka i kćerka koje su u našem studiju otvorile dušu i ispričale svoju životnu priču.

Refija govori kako su se sa porodicom u Sase vratili 2008. godine gdje su pet godina boravili u drvenoj kući.

Tadašnji načelnik Ćamil Duraković nam je izgradio kuću i to mu nikada ne možemo zaboraviti. Adelisa je u tom periodu bila bolesna. Da nije njega bilo, ne bi nikad dobili kuću. 2014. godine smo uselili. Adelisa ima bronhitis, mora na inhalacije i injekcije svakog mjeseca. Živjeli smo od dječijeg doplatka koji je iznosio 45 KM, a muž bi radio na dnevnicu. Sada više nema dječijeg doplatka. Živimo od onog što muž i sin donesu kući. Nekad nemamo šta jesti. Nikome nisam otišla na vrata da se nekom požalim. Imala sam kravu, ovce, nemam čime da to održavam… Nemamo frezu, kosilicu. Nemamo hrane za krave, ovce – ispričala nam je Refija kroz suze i nastavlja:

Danas ako nemamo šta jesti, šutimo. Niko ne zna kako ja živim. Imam šest ovaca. Nekako ih hranim. Najviše nam je potrebna freza ili kosilica. To bi riješilo puno problema. Možda bi nabavili i kravu – navela je.

Adelisa ima 15 godina i još uvijek ide u školu.

Najteže mi je to što smo otac i ja bolesni. Astma stvara različite probleme – rekla je Adelisa sa knedlom u grlu.
Pored svih nedaća koje su zadesile ovu porodicu, bolestan je i Meho Hajdarević, Refijin muž i Adelisin otac.

Nije nikad išao na kontrolu, ali teško diše. Pije neke tablete, ali mu ne pomažu. Počne drhtat, ne može do daha doći – kazala je.

Adelisa kaže da bi njenoj porodici najviše pomogla freza sa kojom bi radili i koja bi im donosila prihode.

Da imam ono što imaju sva druga djeca. Jedina želja je freza, meni ne treba ništa.. Ja nemam drugih želja. Ne sanjam ni o čemu. Nemam snova. Želim što prije završiti školu i početi raditi – rekla je Adelisa kroz suze.