Djetinjstvo se često pamti po sigurnosti i toplini doma. Za mene je ono započelo gubitkom. Imala sam šest godina kada su moji roditelji stradali u saobraćajnoj nesreći. U jednom trenutku ostala sam bez svega što sam poznavala. Svijet je postao zbunjujuće mjesto puno tišine i neodgovorenih pitanja. U toj tišini pojavila se moja baka i postala moj jedini oslonac.
Bila je sitna žena blagog glasa i čvrstih uvjerenja. Uzela me je za ruku i rekla da će sve biti u redu. I vjerovala sam joj. Njena kuća bila je skromna ali ispunjena toplinom. Mirisala je na domaću hranu stare knjige i čistoću. Nikada nije trošila na sebe. Nosila je istu odjeću godinama i štedjela na svemu kako bih ja imala ono što mi je potrebno.
Brinula je o meni bez zadrške. Pomagala mi je oko škole slušala moje strahove i svake večeri mi čitala priče čak i kada je bila umorna. Nismo bile samo baka i unuka bile smo porodica. Dijelile smo male rituale smijeh i tihe razgovore koji su mi davali osjećaj sigurnosti.
Kako sam rasla počela sam da primjećujem razlike između mog života i života mojih vršnjaka. Sa petnaest godina željela sam više slobode i stvari koje su drugi imali. Kada sam tražila auto i naišla na njeno odbijanje doživjela sam to kao nepravdu. Nisam razumjela zašto me ograničava i tada sam prvi put pomislila da je prestroga i škrta.
Nekoliko dana kasnije baka je iznenada preminula. Kuća je postala prazna a tišina nepodnošljiva. Tri dana nakon sahrane stiglo je pismo. Na koverti je bilo moje ime ispisano njenim rukopisom. Otvaranje tog pisma bio je jedan od najtežih trenutaka u mom životu.
U pismu mi je objasnila istinu koju je godinama nosila sama. Nije me lagala iz loših namjera već iz ljubavi. Moji roditelji iza sebe nisu ostavili samo tugu već i dugove i probleme koje dijete nije smjelo da nosi. Ona je odlučila da me zaštiti od svega toga i da mi omogući mirno odrastanje.
Shvatila sam da njena štedljivost nije bila uskraćivanje već plan. Godinama je odvajala novac za moj fond za obrazovanje. Nije željela da odrastem opterećena dugovima ili tuđim očekivanjima. Svako njeno odbijanje bilo je ulaganje u moju budućnost.
U pismu je priznala i da je imala priliku da me prepusti drugim rođacima koji su imali više novca. Ali ljubav koju je ona nudila bila je bezuslovna i zbog toga je odlučila da me zadrži iako je to značilo odricanje i samoću.
Kada sam kasnije pronašla dokumente koje je brižno čuvala shvatila sam razmjere njene žrtve. Zahvaljujući njoj imala sam sigurnost obrazovanje i priliku da izgradim vlastiti život bez tereta prošlosti.
Najdublje me je pogodila njena posljednja poruka. Pisala je da ne želi da ikada pomislim da dugujem bilo kome išta osim sebi. Da prava sloboda dolazi iz unutrašnjeg mira a ne iz materijalnog obilja.
Na njenom grobu sam joj prvi put istinski zahvalila. Obećala sam sebi da ću živjeti život dostojan njene tihe hrabrosti i ljubavi.
Danas kada me pitaju ko me je odgajio kažem da me je odgajila žena koja je nosila istinu kako bih ja mogla da odrastem bez straha. Njena tajna nije bila izdaja već štit. I tek sada razumijem da nisam izgubila porodicu. Dobila sam ljubav koja me je oblikovala zauvijek.
