Priče o teškom djetinjstvu i odrastanju bez roditeljske ljubavi uvijek nose snažnu poruku. Jedna od takvih je ispovijest Fadila Hajdarevića iz Konjević Polja. Iako je danas zadovoljan, vrijedan i porodičan čovjek, njegova životna priča počinje dubokim bolom koji ga i danas prati. Uprkos svemu, on je iz te boli izgradio snagu, dostojanstvo i stabilnu porodicu.
Teško djetinjstvo koje je ostavilo trajne ožiljke
Fadil je odrastao bez onoga što se podrazumijeva u djetinjstvu – majčine brige, topline i sigurnosti. Kada je otac preminuo, majka se preudala, a troje djece iz prvog braka doživjelo je nešto što nijedno dijete ne bi smjelo doživjeti. Kako Fadil kaže, majka ih je ostavila kao teret i nikada se nije vratila da pita za njih.
U trenutku kada su svatovi došli po nju, djeca su, još uvijek premala da razumiju situaciju, krenula za njom. Majka se tada, pred svjedocima, okrenula, otresito ih udaljila i otišla, ostavljajući ih u snijegu. Taj trenutak zauvijek im je ostao urezan u pamćenje.
Tetka koja je postala majka
Brigu o Fadilu, njegovom bratu i sestri preuzele su ljudi koji nisu bili dužni, ali jesu imali veliko srce – tetka i strina. Iako nisu imali mnogo, pružili su djeci dom, hranu, brigu i ono najvažnije – sigurnost. Fadil često ističe da bez njih danas troje djece ne bi imalo priliku da izrastu u zdrave, sposobne odrasle ljude.
Djeca su odrastala skromno, ali pošteno. Svako od njih kasnije je izgradio svoj put. Sestra se udala blizu Zvornika i ima porodicu, brat je život nastavio u Vojvodini, gdje je radio i zasnovao vlastitu porodicu. Sva trojica danas žive dostojanstveno.
Kako izgleda Fadilov život danas
Fadil danas živi u Konjević Polju sa suprugom. Njihovi sinovi rade u inostranstvu i vode uspješan život. Roditelji ih redovno posjećuju, a sada se raduju i unucima. Fadil se bavi poljoprivredom, gaji ovce i živi mirnim, porodičnim životom. Ne traži mnogo i ne žali se na ono što nema.
On je izgradio život koji nije zasnovan na materijalnim stvarima, nego na zahvalnosti i skromnosti. Upravo zato, kaže, zna cijeniti mir i porodičnu toplinu, jer je u djetinjstvu osjetio kako izgleda kada se sve to izgubi.
Životna lekcija koju ova priča nosi
Fadil kaže da svoje majušne godine ne može zaboraviti, ali da ih ne nosi kao teret, već kao podsjetnik na to koliko je važna ljubav koju danas pruža svojoj porodici. Njegova priča uči da čovjek ne mora postati žrtva okolnosti u kojima je odrastao. On je izabrao suprotan put – put dobrote, rada i poštenja.
Ova ispovijest podsjeća nas koliko je važno pružiti podršku djeci koja odrastaju u teškim okolnostima, ali i koliko veliki uticaj može imati jedan čovjek, poput Fadilove tetke, koji pruži ruku kada svi drugi okrenu leđa.
