Pitanje korištenja državnih rezidencija na Dedinju ponovo je privuklo pažnju javnosti, posebno zbog načina na koji se pojedine vile dodjeljuju državnim funkcionerima i bivšim nosiocima najviših funkcija. Riječ je o objektima u državnom vlasništvu čije održavanje i namjena podliježu posebnim propisima.
U fokusu su rezidencija u Užičkoj ulici koju koristi bivši predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, vila u kojoj je boravila Ana Brnabić i Vila Bokeljka, koja se koristi za potrebe državne reprezentacije.
Tomislav Nikolić i vila u Užičkoj ulici
Tomislav Nikolić završio je predsjednički mandat 2017. godine, ali je i nakon odlaska sa funkcije nastavio koristiti vilu u Užičkoj ulici 23 u Beogradu.
Nakon osnivanja Nacionalnog savjeta za koordinaciju saradnje sa Ruskom Federacijom i Narodnom Republikom Kinom, na čijem se čelu nalazi Nikolić, Vlada Srbije je 2018. godine izmijenila uredbu i omogućila korištenje objekta za potrebe ovog tijela. <Cite refs={[“turn863828search7″,”turn863828search8”]}/>
Prema tadašnjim informacijama iz kabineta predsjednice Vlade, vila je bila namijenjena i za sastanke te boravak gostujućih delegacija iz Rusije i Kine. U istom periodu objavljeno je da su mjesečni troškovi održavanja iznosili približno 400.000 dinara. <Cite refs={[“turn863828search8”]}/>
Ova odluka izazvala je interesovanje javnosti zbog pitanja opravdanosti troškova i uslova pod kojima bivši državni funkcioneri mogu nastaviti koristiti državne objekte nakon završetka mandata.
Ana Brnabić i vila poznata kao Jovankina
Ana Brnabić uselila se u vilu u Bulevaru kneza Aleksandra Karađorđevića 75 u novembru 2020. godine, dok je obavljala funkciju predsjednice Vlade Srbije.
Objekat je poznat kao Jovankina vila jer je u njemu decenijama živjela Jovanka Broz, supruga nekadašnjeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita.
Prije useljenja Brnabić, vila je renovirana, a Vlada Srbije je u oktobru 2020. godine izmijenila uredbu kojom je objekat uvršten među nepokretnosti za reprezentativne potrebe države. <Cite refs={[“turn863828search2″,”turn863828search3″,”turn863828search9”]}/>
Kasnije se otvorilo pitanje daljeg korištenja vile nakon što je Brnabić prestala obavljati funkciju premijerke i preuzela druge državne dužnosti. Mediji su ukazivali na potrebu da se razjasni pravni osnov njenog boravka i uslovi pod kojima se državne rezidencije mogu koristiti nakon promjene funkcije. <Cite refs={[“turn863828search12″,”turn863828search14”]}/>
Aleksandar Vučić i Vila Bokeljka
Među državnim rezidencijama koje se povezuju sa najvišim državnim funkcionerima nalazi se i Vila Bokeljka u Tolstojevoj ulici u Beogradu.
Objekat se koristi za potrebe državne reprezentacije, uključujući službene sastanke i prijeme visokih stranih delegacija. U javnosti se postavljalo i pitanje njegovog korištenja u vezi sa obavljanjem predsjedničke funkcije.
Važno je razlikovati korištenje objekta za službene potrebe od prava na stalni boravak u državnoj rezidenciji. Za utvrđivanje konkretnog statusa potrebno je osloniti se na važeće propise i zvanične podatke o namjeni objekta.
Šta propisi kažu o korištenju državnih vila?
Zakon o javnoj svojini Srbije u članu 57 definiše nepokretnosti za reprezentativne potrebe kao rezidencije, gostinske vile i druge objekte koji služe za potrebe reprezentacije Republike Srbije. Vlada određuje koje nekretnine imaju taj status, način njihovog korištenja i nadležni organ za održavanje.
Zakon predviđa korištenje posebnih rezidencija za predsjednika Republike i predsjednika Vlade tokom obavljanja njihovih funkcija. <Cite refs={[“turn863828search5”]}/>
Međutim, konkretna pravila za pojedine objekte zavise i od odgovarajućih uredbi i odluka Vlade. Zbog toga nije moguće iz samog statusa bivšeg funkcionera zaključiti da li neko ima pravo da nastavi koristiti određenu vilu.
Troškovi i odgovornost prema javnosti
Korištenje državnih rezidencija otvara pitanja transparentnosti troškova, opravdanosti dodjele objekata i jednakog postupanja prema bivšim i aktuelnim funkcionerima.
Kritičari ovakve prakse ukazuju na potrebu za većom kontrolom državnih resursa i jasnijim pravilima. S druge strane, korištenje pojedinih objekata vlasti obrazlažu protokolarnim i bezbjednosnim potrebama, kao i obavezama koje proizlaze iz državnih funkcija.
Za potpunu procjenu potrebno je imati uvid u odluke o dodjeli objekata, troškove njihovog održavanja, pravni osnov korištenja i eventualne rokove za napuštanje rezidencija.
Zaključak: Pitanje državnih vila na Dedinju nije samo pitanje luksuza, već i transparentnosti upravljanja javnom imovinom. Jasna pravila, dostupni podaci o troškovima i dosljedna primjena propisa ključni su za informisanu javnu raspravu o tome kako se koriste resursi koji pripadaju državi.
