Postoji uvjerenje da u novom odnosu postoji određena „taktika“ kojom muškarac može ubrzati razvoj bliskosti. U stvarnosti, odnos između dvoje odraslih ljudi mnogo više zavisi od međusobne privlačnosti, povjerenja, osjećaja sigurnosti i ličnih granica.
Ne postoji univerzalno pravilo koliko vremena treba da prođe prije nego što odnos postane intimniji. Neko će željeti više vremena, dok će druga osoba relativno brzo osjetiti dovoljno povjerenja i privlačnosti za naredni korak. Nijedan od tih izbora sam po sebi ne određuje nečiji karakter.
1. Osoba koja poznaje svoje granice
Samopouzdanje može imati važnu ulogu u donošenju odluka u vezi. Osoba koja dobro poznaje vlastite granice ne mora slijediti unaprijed određeno pravilo o tome koliko sastanaka treba proći prije nego što odnos postane bliskiji.
Ako joj se neko ne dopada ili joj njegovo ponašanje stvara nelagodu, može jasno pokazati da ne želi nastaviti odnos.
S druge strane, ako osjeća privlačnost, povjerenje i želju za većom bliskošću, nema razloga da se pretvara da nije zainteresovana samo zbog očekivanja okoline.
Važno je da odluka dolazi slobodno i bez pritiska. Jednako je važno da osoba može reći i „da“ i „ne“, bez straha od ljutnje, ucjene ili neprijatnih posljedica.
2. Osoba kojoj je osjećaj sigurnosti važniji od broja susreta
Povjerenje se ne razvija kod svih ljudi istim tempom. Nekome su potrebni mjeseci, dok se kod drugih osjećaj povezanosti može pojaviti mnogo ranije.
Pri tome nije presudan samo broj sastanaka, već način na koji se osoba osjeća u društvu partnera.
Da li sluša ono što govorite? Poštuje li vaše granice? Može li prihvatiti odbijanje bez ljutnje? Osjećate li se slobodno da kažete šta želite?
Takvo ponašanje često je važnije od bilo kakvih „pravila“ o tome koliko bi odnos trebalo da traje prije nego što postane bliskiji.
3. Osoba koja bliskost ne koristi kao način provjeravanja partnera
Ponekad postoji ideja da određeno čekanje može pokazati da li neko želi ozbiljnu vezu. Međutim, samo proticanje vremena ne može garantovati iskrene namjere.
Mnogo je korisnije posmatrati šire ponašanje partnera.
Da li je dosljedan? Da li poštuje dogovore? Da li pokazuje interesovanje i kada bliskost nije tema? Možete li otvoreno razgovarati o očekivanjima i budućnosti odnosa?
Bliskost sama po sebi ne određuje vrijednost veze, baš kao što raniji ili kasniji intimni odnos ne može garantovati kakve će nečije namjere biti u budućnosti.
Najvažnije je međusobno poštovanje
Ako neko želi da izgradi odnos zasnovan na povjerenju, najbolji pristup nije pokušavanje da pronađe „prave riječi“ kojima će drugu osobu ubijediti.
Mnogo je važnije ostaviti dovoljno prostora za slobodnu odluku.
Kada osoba zna da će njeno „ne“ biti prihvaćeno bez ljutnje, pritiska ili kažnjavanja, lakše može iskreno govoriti i o onome što želi. Upravo zato poštovanje granica nije prepreka bliskosti — ono može biti jedan od temelja na kojima se zdrava bliskost gradi.
Na kraju, ne postoji univerzalni rok za razvoj intimnosti. Svaki odnos ima svoj tempo, a najvažnije je da se odluke donose uz obostranu želju, poštovanje i jasan pristanak.
