Gubitak djeteta jedna je od najtežih tragedija koju porodica može doživjeti. Kada je život prekinut nasiljem, bol postaje još dublja, a pitanje pravde zauzima posebno mjesto u srcima onih koji tuguju. Priča o Aldini Jahić, mladoj ženi čiji je život tragično ugašen, potresla je cijelu regiju.
U tekstu koji slijedi donosi se smirena, proširena i informativna verzija izjave njenih roditelja, napisana u skladu s pravilima bez senzacionalizma, bez spekulacija i uz potpuno poštovanje prema žrtvi i njenoj porodici.
Neizreciva bol roditelja
Ibrahim i Mevlida Jahić, roditelji ubijene Aldine Jahić, otvoreno su govorili o nezamislivom gubitku koji ih je zadesio. Njihova tuga je duboka, a bol koju osjećaju nije trenutna – ona je postala dio njihove svakodnevice.
Rekli su da su ostali bez svog djeteta, bez ponosa i radosti koja im je davala snagu. Ipak, u trenucima najveće tame, mnogobrojne poruke podrške iz Bosne i Hercegovine i regiona postale su im izvor utjehe.
U riječima prijatelja, kolega, profesora i svih koji su poznavali Aldinu pronalazili su potvrdu da je njihova kćerka bila osoba izuzetnih vrijednosti: dobra, pristojna, obrazovana i pažljiva.
Snaga koju daje zajednica
Roditelji su izrazili zahvalnost svima koji su im pružili podršku u najtežim danima. Iako svjesni da ništa ne može umanjiti bol koju osjećaju, istakli su da im je saznanje o Aldininoj dobroti i uticaju na ljude oko sebe donijelo barem mali tračak ponosa i zahvalnosti.
Vjera im je, kako su kazali, važan oslonac. Prihvatili su da je život ispunjen iskušenjima, ali i dalje se bore s činjenicom da su izgubili kćerku koju su voljeli i u koju su vjerovali.
Zahtjev za pravdom
Roditelji su jasno naglasili da vjeruju u Božiju pravdu, ali da istovremeno očekuju i pravdu na ovom svijetu.
Traže da se odgovorna osoba suoči s najstrožom zakonskom kaznom, jer smatraju da je to jedini način da, makar djelimično, bude zadovoljena pravda. Za njih, kazna nije samo lični zahtjev – ona je, kako navode, nužna poruka društvu.
Vjeruju da bi strogo sankcionisanje zločinačkog ponašanja moglo spriječiti buduće tragedije i zaštititi druge žene i djevojke.
Poruka dostojanstva i opomene
Roditelji ističu da su svjesni da nijedna kazna neće vratiti njihovo dijete. Međutim, smatraju da izricanje najstrože kazne ima svrhu: djelovati preventivno i poslati jasnu poruku da nasilje ne smije proći bez ozbiljnih posljedica.
Zamolili su medije i javnost za razumijevanje, naglasivši da se više neće oglašavati. Uputili su zahvalnost svima koji su im pomogli i pružili riječ podrške u najtežim trenucima.
Šta ova priča uči društvo
Tragedije poput ove podsjećaju na važnost:
- edukacije o nasilju i prepoznavanju znakova opasnog ponašanja
- podrške žrtvama i njihovim porodicama
- jačanja pravosudnog sistema i dosljednog sprovođenja zakona
- zajedništva i razumijevanja u trenucima kada porodice prolaze kroz najteže gubitke
Ovo je priča koja se ne smije zaboraviti. Ona potvrđuje koliko je važno boriti se protiv nasilja, jačati zaštitu i graditi društvo koje ne okreće glavu od tragedije.
