Alija Izetbegović bio je jedna od najznačajnijih političkih ličnosti novije istorije Bosne i Hercegovine.
Kao osnivač Stranke demokratske akcije (SDA) i prvi predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, ostavio je dubok trag u političkom, kulturnom i društvenom životu zemlje.
Njegov put od pravnika i mislioca do državnika obilježen je borbom za slobodu, nezavisnost i očuvanje multietničke Bosne i Hercegovine.
Politički početak i prvi izbori
Na prvim demokratskim izborima održanim 18. novembra 1990. godine, Stranka demokratske akcije (SDA), koju je osnovao Izetbegović, ostvarila je ubjedljivu pobjedu, osvojivši 86 od 240 zastupničkih mjesta u Skupštini Republike BiH.
Tri člana sedmočlanog Predsjedništva izabrana su iz redova SDA, a sam Izetbegović je izabran za predsjednika Predsjedništva Republike BiH.
Njegov mandat započeo je u složenom periodu — u vrijeme duboke ekonomske i političke krize u tadašnjoj Jugoslaviji.
Uloga u raspadu Jugoslavije i nezavisnost BiH
Tokom 1991. godine Izetbegović je učestvovao u sastancima šestorice predsjednika republika SFRJ, zajedno s makedonskim liderom Kirom Gligorovim pokušavajući da pronađe miroljubiv model reformisanog saveza.
Njihova platforma, međutim, nije dobila podršku ostalih republika.
Nakon što je Evropska zajednica 6. aprila 1992. godine priznala nezavisnost Bosne i Hercegovine, započela je oružana agresija i rat koji će trajati do 1995. godine.
Kao predsjednik Predsjedništva i vrhovni komandant oružanih snaga BiH, Izetbegović je insistirao na poštovanju međunarodnog prava, zaštiti civila i očuvanju kulturnih i vjerskih objekata.
Put ka miru i Dejtonski sporazum
Rat u BiH okončan je usvajanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma u novembru 1995. godine.
Tom prilikom Izetbegović je izjavio:
“Ovo nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata.”
Američki diplomata Richard Holbrooke, tvorac sporazuma, kasnije je rekao:
“Da nije bilo Alije Izetbegovića, danas ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine.”
Poslijeratni period i povlačenje iz politike
Na prvim poslijeratnim izborima 1996. godine, Izetbegović je ponovo izabran za člana, a potom i predsjedavajućeg Predsjedništva BiH.
U tom periodu bio je ključna figura u procesu obnove države i međunarodne saradnje.
Zbog narušenog zdravlja, 2000. godine podnio je ostavku i povukao se iz aktivnog političkog života.
Autor i mislilac
Pored političkog angažmana, Izetbegović je bio autor brojnih publicističkih i filozofskih djela.
Njegove najpoznatije knjige uključuju:
- Islam između Istoka i Zapada
- Islamska deklaracija
- Problemi islamskog preporoda
- Moj bijeg u slobodu
- Sjećanja
Njegova djela prevedena su na više jezika i objavljena u mnogim zemljama, ostavljajući značajan doprinos savremenoj političkoj i filozofskoj misli.
Nagrade i priznanja
Alija Izetbegović dobitnik je brojnih priznanja i međunarodnih nagrada, među kojima su:
- Nagrada Kralja Fejsala za služenje islamu,
- Priznanje El-Mundo za ličnost godine (1995),
- Počasni doktorati i odlikovanja iz Turske, Katara, Hrvatske, Ujedinjenih Arapskih Emirata,
- Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva,
- Povelja počasnog graditelja Starog mosta u Mostaru (posthumno).
Zaključak:
Alija Izetbegović ostao je zapamćen kao državnik, mislilac i simbol borbe za suverenitet i mir u Bosni i Hercegovini.
Njegov život i delo predstavljaju važan deo savremene istorije regiona — podsjetnik na izazove kroz koje je prošla BiH i na trajnu vrijednost dijaloga, slobode i dostojanstva čovjeka.
