Smrt Halida Bešlića potresla je mnoge — ne samo zbog njegove muzičke karijere, već i zbog onog što je predstavljao kao čovjek: simbol suosjećanja, skromnosti i dobročinstva. U trenucima tuge, jedna priča stara gotovo četiri decenije rezonira snažno i pokazuje da istinska velikodušnost ne zahtjeva publicitet — ona ostaje u srcima onih kojima je pružena.
Dirljivo sjećanje iz djetinjstva
Tokom posljednjih dana njegove bolesti, na društvenim mrežama ponovno je isplivala priča iz 1986. godine koju je ispričao Sajmo Sulejmani, dječak iz doma za nezbrinutu djecu. Tog dana on i njegov drug su lutali ulicama Sarajeva, gladni i željni pomoći.
Došli su do zgrade s natpisom “Bešlić”, pokucali na vrata, i pred njima se pojavila žena toplog pogleda — Halidova supruga Sejda, sa njihovim tada malim sinom. Dječaci su zamolili samo za čašu vode. Sejda ih je ne samo primila, već se vratila s novcem za hranu i dvoje Coca-Cola pića. Rekla im je: “Dođite opet kad ste gladni.”
Za Sajma, taj trenutak je bio mnogo više od malog dobra — bio je to znak vrijednosti, da neko vidi, prepozna i saosjeća, čak i kad niko ne gleda.
Iza sjaja muzičke karijere — čovjek koji je pomagao
Halid Bešlić je bio veliki izvođač, ali mnogi su ga voljeli i po njegovoj skromnosti i spremnosti da pomogne. Njegovi postupci nisu bili spektakularni — nisu bili medijski eksponirani — ali ljudi su ih pamtile, prenoseći priče iz generacije u generaciju.
- Kao što je priča o Sulejmaniju — malom čovjeku kojem su vrata bila otvorena.
- Podrška mladim muzičarima, pozivi da nastupaju, savjeti i partnerstvo.
- Učešće u humanitarnim akcijama — pjevanje za one koji su izgubili dom, pomaganje zajednicama u nevolji.
Sve to govori o čovjeku koji je do kraja nosio pjesmu na svojim leđima, ali je srcem bio jednako jak.
Zašto priče poput ovih ostaju važne
- Prava dobrota ne traži naslov — Njegove humanosti nisu bile dio reklame; bile su sastavni dio njegovog karaktera.
- Jedan gest može promijeniti život — Za Sajmu, gest iz 1986. ostao je svjetlo u najmračnijim trenucima.
- Dobrota se prenosi — Kad ljudi pričaju o Halidu, ne govore samo o pjesmama — govore i o čojstvu, suosjećanju, o vrijednostima koje ostaju.
Zaključak
Halid Bešlić je otišao, ali priče poput ove ga održavaju u životu. One nisu samo nostalgija. One su podsjetnik: da u svijetu u kojem su brojke i status često mjerilo uspjeha, čovjekoljublje, skromnost i topli gestovi grade nas kao ljude — i ostaju zapisani u srcima.
Neka priča o dječacima koji su pokucali, o ženi koja im je pružila vodu i hranu, i o muzičaru koji je takvu dobrotu nosio u sebi — bude podsjetnik da nijedno dobro djelo nije uzaludno. I da tragedija smrti ne može ugasiti svjetlo ljubavi koje ostaje.
