Gole činjenice slučaja prikazuju američkog tinejdžera Williama Leslieja Arnolda kao ubojitog zločinca koji je ustrijelio svoje roditelje jer su mu odbili dopustiti da njihov auto odveze u drive-in kino 1958. godine.
Tada star samo 16 godina, Arnold je pokopao njihova tijela u dvorištu obiteljske kuće u Omahi, u američkoj saveznoj državi Nebraski, te živio normalnim životom dva tjedna, sve dok, suočen s činjenicama, nije priznao zločin zbog kojeg je osuđen na doživotnu robiju.
Nakon toga je Arnoldova priča mogla slijediti poznati put doživotnog osuđenika – desetljeća zatočeništva prije smrti koju će primijetiti tek neki, a rijetki će je oplakivati.
Međutim, Arnoldov bijeg iz zatvora, dok je još bio mladić 1967. godine, doveo je do potpuno drugačijeg ishoda, koji je završio u Australiji, te smrti čovjeka drugačijeg imena, koji je bio poznat kao brižni otac obitelji koja nije imala ideja o njegovom tajnom životu.
Crno-bijele novinske slike iz 50-ih godina prikazuju dječaka kojeg vode u vrt njegove kuće okruženog policajcima dok pokazuje mjesto gdje je pokopao svoje roditelje, piše CNN.
Geoff Britton, šef Ureda za podršku provođenju zakona u Kaliforniji, prisjeća se detalja ovog slučaja. U noći ubojstava Arnold je ustrijelio svoje roditelje, potom uzeo auto i pogledao film sa svojom djevojkom iz srednje škole. Prije toga je svima – čak i članovima obitelji – rekao da su njegovi roditelji otišli na put.
“Ubio je svoje roditelje. I namjeravao ih je pokopati u dvorištu kasnije te noći. Bio je u drive-inu i gledao The Undead”, rekao je Britton, koji je radio na slučaju devet godina, od 2004. do 2013.
“Ubiti roditelje zbog korištenja automobila za odlazak u kino – to nije normalno. To me natjeralo da se zapitam je li se događalo još nešto”, rekao je Britton za CNN. U vrijeme kada se počeo baviti ovim slučajem, Arnold je bio u bijegu više od tri desetljeća.
Bijeg iz zatvora uz pomoć novinskih oglasa
Nakon što je odslužio samo osam godina doživotne robije, Arnold i njegov zatvorski kolega James Harding komunicirali su 1967. godine s nekim izvana preko novinskih oglasa u lokalnim novinama Lincoln Journal Star, govori Britton.
“Uspio sam identificirati osobu koja im je pomogla nabaviti opremu za izlazak iz zatvora – bio je to bivši uvjetno pušteni zatvorenik”, rekao je Britton, objašnjavajući da je ta osoba nabavila maske koje su zatvorenici koristili kako bi zavarali čuvare koji su svakodnevno prebrojavali ljude u zatvoru.
“Slično kao u filmu Bijeg iz Alcatraza s Clintom Eastwoodom”, dodao je Britton.
Novinski izvještaji iz tog vremena dokumentirali su njihov smioni bijeg preko četiri metra visoke žičane ograde u dijelu zatvora niske sigurnosti, koristeći majicu kratkih rukava da prekriju bodljikavu žicu.
Potraga se proširila na četiri države, uz korištenje helikoptera i aviona, uz brojne policajce, prema članku u Lincoln Journal Staru od 15. srpnja 1967. Tri mjeseca kasnije Omaha World-Herald citirao je upravitelja zatvora koji je rekao da je njihov bijeg bio “najčišći” u njegovu mandatu.
Britton je rekao da su istražitelji kasnije otkrili kako su bjegunci stigli do Omahe, zatim uhvatili autobus za Chicago, gdje su se razdvojili, prema Hardingu, koji je uhićen godinu dana kasnije.
Činilo se da je Arnold nestao.
Tijekom godina istražitelji su slijedili brojne tragove, uključujući i glasinu da je pobjegao u Južnu Ameriku, iako nisu pronašli dokaz da je ikada bio tamo.
Misterij Leslieja Arnolda
Britton je postao toliko opsjednut slučajem da ga je nastavio istraživati čak i kad se odselio iz Nebraske, a kasnije je stupio u kontakt s Matthewom Westoverom, visokim policijskim dužnosnikom u Nebraski, koji je za CNN rekao da je preuzeo slučaj 2020.
“Jedan od zaposlenika je napustio ured, a kada odete, morate predati svoje slučajeve. Dakle, jedan od mojih prijatelja mi je dao ovaj slučaj, kao neku vrstu šale, kao ‘nikada nećeš pronaći ovog tipa’”, rekao je Westover.
Westover je u Omaha World-Heraldu čitao priče novinara Henryja Cordesa, koji je opširno pratio slučaj u seriji tekstova pod naslovom Misterij Leslieja Arnolda.
Kroz brojne intervjue Cordes je otkrio kompliciraniju priču nego što su neki vjerovali. Arnolda je prikazao kao dobrog učenika koji je imao težak odnos s roditeljima. Do pucnjave je došlo nakon žestoke svađe između Arnolda i njegove majke, koja nije odobravala njegovu djevojku.
U zatvoru je Arnold slijedio pravila i mogao se kvalificirati za prijevremeno puštanje na slobodu, napisao je Cordes. Bio je predani glazbenik i zatvorska glazbena soba, u kojoj je provodio veći dio vremena, doslovno je postala njegov prozor za bijeg.
Zajedno s maskama, pomagač je preko ograde bacio pile za metal, kojima su Arnold i Harding prerezali rešetke na prozoru prije nego što su se popeli preko ograde, navodi Cordes.
Što je Westover više čitao, postajao je uvjereniji da je on čovjek koji će pronaći Arnolda: “Od prvog sam dana bio zaluđen.” Do trenutka kad je slučaj stigao na Westoverov stol, svijet se promijenio.
Arnold je možda koristio male oglase kako bi organizirao bijeg iz zatvora, ali desetljećima kasnije zločini se više nisu rješavali proučavanjem starih novina.
Do 2020. godine DNA testiranje postalo je uobičajeno, pa je Westover sjeo u auto i vozio se pet sati kako bi pronašao Jamesa Arnolda, mlađeg brata Williama Leslieja Arnolda. James Arnold nije bio kod kuće kada su počinjena ubojstva, ali više od 60 godina kasnije rado je udovoljio zahtjevu za davanjem uzorka DNA. Nije otkriveno ništa korisno.
Ne pokolebavši se, Westover je potražio stare FBI-eve dosjee i upotrijebio Brittonovo ranije istraživanje kako bi pokušao utvrditi Arnoldovo kretanje.
DNA brata pokazao se kao ključ
Kako je Westover kopao dublje, DNA uzorak koji je uzeo 2020. godine napokon je dao rezultat. Godine 2022. Westover je dobio upozorenje da se DNA Jamesa Arnolda podudara s drugim uzorkom s dovoljno sličnosti da se radi o bliskim rođacima.
“Odmah sam primijetio da imam poklapanje koje je puno bolje od svega što sam imao prije. To je u biti bilo upravo ono što sam tražio”, rekao je Westover, koji je o pronalasku odmah izvijestio Brittona.
Westover je rekao da je također primio e-mail od čovjeka koji je poslao uzorak DNA u sustav: “Pisalo je: ‘Hej, pokušavam saznati više informacija o svom ocu. Bio je siroče iz Chicaga.’ To sam prenio Geoffu i rekao mu: ‘Ovo je taj tip. Nema šanse da to nije taj tip.’”
Čovjek koji je poslao e-mail bio je Arnoldov sin, čiji identitet i Westover i Britton pažljivo štite. Westover je rekao kako sin nije znao da je poslao e-mail američkom policijskom dužnosniku koji je dobio zadatak pronaći njegova oca. Westover kaže da je sin pretpostavio da je član obitelji jer je koristio ime Jamesa Arnolda za učitavanje DNA.
Sin je rekao da želi znati više o svom ocu, kojeg je znao kao Johna Damona i koji je umro 2010. godine. Westover je rekao da se vrlo oprezno dopisivao kako ne bi upozorio Arnolda da mu se zakon približava – ako je još uvijek živ.
“Ako je toliko pametan i uspio je izbjeći policiju 50 godina, tko može reći da nije lažirao svoju smrt i sve fotografije?” pita se Westover.
Westover kaže kako se konačno uvjerio da je Arnold mrtav kada su lokalni dužnosnici potvrdili smrtovnicu – i tada je Westover znao da Arnoldovu sinu mora ispričati detalje najmračnije tajne njegova oca.
“Osjećao sam se krivim. On mi daje sve te informacije, a ja ovdje držim ključ onoga što mu je trebalo. U isto vrijeme nekako sam pod pritiskom jer mi on govori da pokušava doći i do svih ostalih članova obitelji koje ne poznaje”, rekao je Westover te nastavio:
“Nazvao sam ga i rekao mu tko sam. Onda me pitao što je njegov otac učinio da bi bio u zatvoru. Rekao sam mu: ‘Pa, bio je siroče. Nije lagao o tome, ali on je ubio svoje roditelje, zato je ostao siroče.’”
Umro u Australiji 2010.
William Leslie Arnold – zvani John Damon – umro je u 69. godini i pokopan je u Australiji, tisućama kilometara od utvrđenih zidina zatvora u Nebraski, gdje bi inače trebao završiti svoje dane.
Sada kada znaju njegov drugi identitet, američki dužnosnici sastavljaju Arnoldov život s njegove posljednje poznate lokacije u Chicagu.
Westover kaže da je Arnold promijenio ime nekoliko mjeseci nakon bijega iz zatvora 1967. Britton kaže da je dobio posao u restoranu, gdje je upoznao svoju prvu ženu i postao otac četvero djece. Istražitelji kažu da su se potom selili u Cincinnati, Miami i Los Angeles, prije nego što su se razveli 1978. Zapisi pokazuju da se Arnold preselio na Novi Zeland 90-ih godina, a zatim u Australiju, rekao je Westover.
“Čini se da je bio dobar otac”
Britton je rekao da njegova obitelj, uključujući njegovu drugu ženu, nije znala o njegovom bivšem životu. Westover kaže da mu je na neki način laknulo što je Arnold mrtav – nakon što je upoznao njegovu obitelj, ne bi volio tražiti njegovo uhićenje i deportaciju u SAD.
Britton se osjeća isto: “Policajac u meni uvijek ga je želio uhititi i privesti. Ali to se nije dogodilo. Već nekoliko puta razgovarao s njegovom obitelji. Oni su nevjerojatna obitelj. I neću puno govoriti o njima zbog privatnosti, ali mislim da je na kraju postao roditelj kakav je želio biti ili kakve je želio imati. Čini se da je bio dobar otac. Odgojio je prilično sjajnu djecu.”
Arnoldov sin, koji je tražio da ostane anoniman kako bi zaštitio privatnost svoje obitelji, odbio je dati intervju, ali je CNN-u dao izjavu koja glasi:
“Ne postoji naljepnica s upozorenjem na kompletu za testiranje DNA koja vam govori da vam se možda neće svidjeti ono što pronađete, ali ne žalim što sam to učinio i drago mi je što sada znam istinu o svom tati.
Iako je šokantno znati da je njegov život započeo užasnim zločinom, njegova ostavština je puno više od toga. Želim da ga pamtimo kao dobrog oca, usadio mi je strast prema glazbi i želju da uvijek budem najbolja osoba.”
