Ovo je priča o Maji, koja je svoju ispovijest podIJelila kako upozorila mlade žene na poslJedice koje može da donese klasična mladalačka nepromišljenost.
Dok sam se približavala Sanjinoj kući, osJetila sam da mi se guma od bicikla gotovo ispraznila. Vrata je otvorio njen otac.
“Zdravo, Majo. Sanja je s mamom otišla u kupovinu. Neće doći sigurno nekoliko sati.”
“Hvala, gospodine Marko. Imate li slučajno pumpu? Izduvala mi se guma”, upitala sam a on mi je donIo pumpu iz garaže.
“Sad ćemo da sredimo taj problem. Nego, Majo, zbog čega to “gospodine”? Zar ne bi bilo bolje da me zoveš Marko”, rekao je i uzeo bicikl iz mojih ruku.
“Kako god vi kažete, Marko”, rekla sam i osJetila se vrlo čudno. Zahvalila sam se za pomoć a on me pozvao da sačekam Sanju ako želim.
Pogledao me i ja sam osJetila kako mi trnci prolaze kroz tIJelo. Prošlo je nekoliko sekundi prije nego što sam skrenula pogled. Marko je bio onakav kakav sam mislila da otac mora da bude, jak, strpljiv i nježan. Uz sve to, bio je visok, zgodan, pametan i direktor stranog zastupništva. Ukratko, idealan.
Dok je popravljao bicikl, posmatrala sam njegova široka ramena i mišićave ruke. U njegovoj kosi primijetila sam nekoliko sijedih, što mu je davalo samo još više šarma. Osjetio je da ga posmatram i podigao pogled, a ja sam se odmah zacrvenela. Nadala sam se da to nije primijetio.
Sanja me je nazvala dok sam sušila kosu. Saznala sam da se njeni roditelji razvode.
Čula sam svoju prijateljicu kako tiho plače i tog trena sam osjetila grižu savijesti. Pokušavala sam sa ubijedim Sanju da će sve biti u redu, a u istom trenutku sam se pitala kako je to biti u zagrljaju njenog oca.
Iduće subote krenula sam biciklom prema Sanjinoj kući. Znala sam da neće biti tamo. Već mi je prije rekla da će subotu sa mamom, tražeći haljinu za maturu.
Pozvonila sam, Marko mi je otvorio i rekao da ona nije tu. Naravno, ja sam se pravila da sam iznenađena. Pozvao me da ih sačekam i pristala sam. Nas dvoje smo popričali.
Način na koji me je gledao odbacio je svaku sumnju. Taj čovjek je bio zainteresovan za mene. Momci su me isto tako posmatrali, kao da sam kolač koji jedva čekaju da pojedu.
Ali ovo nije bio dečko, već odrastao muškarac i ja sam se ponovo uvjerila da je privlačan.
Neko vrijeme smo još čavrljali, a onda su stigle Sanja i njena mama. Otišla sam sa Sanjom u njenu sobu da mi pokaže novu haljinu. Toga dana Marka više nisam vidjela.
Nekoliko sljedećih dana razmišljala sam samo o njemu. Sjetila sam se još nekih situacija. Na primjer one kad je Marko vodio mene i Sanju u lunapark. Imale smo deset godina.
Neću zaboraviti kako se ponašao prema nama, kao da smo mu nešto najdragocenije na svijetu. Tada sam se ponašala kao da mi je on otac. Danas sam se pitala kakav bi bio moj život da je Marko moj dečko, moj ljubavnik ili moj muž.
Na maturskoj večeri sam zablistala u punom sjaju. Haljina koju mi je mama sašila mi je divno stajala. Oko vrata sam stavila maminu zlatnu ogrlicu, a na uši zlatne minđuše.
Čim sam ušla u salu, začula sam poznati glas.
“Majo, izgledaš čarobno.”
Trenutak kasnije gledala sam u Markove oči. U njegovom pogledu je bilo nešto više od privlačnosti ili želje. Bilo mi je neprijatno zbog njegovog pogleda i okrenula sam glavu.
Zahvalila sam mu se a on me pozvao da mu pravim društvo.
Uhvatio me za ruku i odveo na plesni podijum. Dok smo se okretali po sali, ja sam zaboravila na sve u prostoriji. Njegov pogled, dodir i miris njegovog parfema se ispunili su moja čula. Kad je muzika prestala da svira, bila sam razočarana. Marko me je pustio i lagano se naklonio.
Marko me je predao Robertu i nestao u gužvi.
“Spasao sam te da ne moraš ponovo da plešeš sa Sanjinim tatom”, rekao je Robert i ja sam se razbjesnela.
Ostatak večeri Marko i ja smo se gledali iz daljine. I u danima koji su slijedili moje misli su bile uz oca moje najbolje prijateljice. On nikad nije bio sretan sa svojom ženom. U to sam bila sigurna. Ako se i ne rastanu odmah, jednom će i to da se desi. To im je suđeno. Tom čovjeku se sigurno sviđam i uz malo moje pomoći ostaviće ženu i isprazni život s njom zamijenit će srećom koju ću ja da mu pružim. Bit ćemo kao glavni junaci u nekoj romantičnoj sapunici. Zajedno ćemo da promijenimo život.
Znala sam, međutim, da me Marko gleda kao mladu djevojku, najbolju prijateljicu njegove kćerke. Bez obzira što je možda zainteresovan za mene, nikad ne bi mogao da reaguje impulsivno. Ako želim budućnost s Markom, ja sam ta koja mora da povuče prvi potez. Moje dugo prijateljstvo sa Sanjinom porodicom davalo mi je određene prednosti.
Znala sam, na primjer, da Marko jutra provodi kod kuće. Kada Emilija ode na posao, a Sanja u školu, Marko u tišini svog doma obavlja telefonske pozive i pregleda službenu poštu.
U ponedjeljak ujutro nenajavljeno sam došla u njegovu kuću nekoliko minuta poslije osam.
Znam da kasnim u školu, ali trebalo je sa Sanjom ovdje da se nađem. Nažalost, zaspala sam”, rekla sam kad mi je otvorio vrata, i pružila Sanjinu knjigu. On mi je povjerovao i ponudio da me odveze u školu. Nećkala sam se a onda pristala.
Dok sam hodala prema autu, saplela sam se i odglumila da sam povrijedila zglob. Zgrabila sam ga za ruku da ne bih pala. On se zabrinuo, a ja sam se pravila da ne mogu da hodam. Podigao me na ruke i odnio u dnevni boravak. Nježno me položio na trosjed.
Donio je led i hladio moju nogu. Već nakon nekoliko minuta od hladnoće je više gotovo nisam osjećala. Marko je klečao pored mene i menjao obloge. Naše glave su se nekoliko puta dodirnule. Potpuno nesvjesna onog što radim, rukom sam prošla kroz njegovu kosu. To mi je dalo dovoljno snage da ga poljubim. Marko je ustuknuo.
“Majo, što to radiš?”
“Željela sam da vam se zahvalim što mi pomažete”, rekla sam nevino i ne čekajući njegov odgovor ponovo sam ga poljubila.
“Ovo nije u redu. Ti si najbolja prijateljica moje kćerke.”
Utišala sam ga poljupcem. Moje ruke su prošle ispod njegove košulje. Bez riječi, Marko me podigao i nježno odnio u spavaću sobu. Ljubav smo vodili polako i nježno, sve dok iskre moje mlade strasti nisu buknule u plamen. Dok smo iscrpljeni ležali jedno pored drugog, on je progovorio.
“O, Majo, zaboravio sam kako to može da bude dobro!”
Ponovo je krenuo u istraživanje mog tijela. Ljubav smo vodili cijelo jutro. Prekinula nas je zvonjava telefona.
Odveo me u školu i nastavio put prema svom poslu. Bila je to greška. Odjednom sam osjetila da više tu ne pripadam. Ako me vide moje prijateljice, pogotovo Sanja, znaće tačno što sam radila. Na sreću, Sanju nisam vidjela, a niko drugi nije vidio promjenu na meni. Ja sam tu promjenu, međutim, itekako osjetila. Osjećala sam da se moj svijet vrti u novom smjeru, da sam krenula prekrasnom, ali zabranjenom stazom. Marko i ja smo počeli da se nalazimo kad god nam se za to pružila prilika. Nedeljno smo uspijevali da provedemo nekoliko sati zajedno.
Jedan dan sam osjetila potrebu da dobijem odgovor na sva moja pitanja. Došla sam kod njega da vidim šta će sa nama dalje da bude.
Priznao je da ne može da se razvede od supruge jer bi ga to puno koštalo. Rekao je da sa mnom želji da se zabavlja.
“Iako mi se sviđaš i cijenim te, nisam zaljubljen u tebe. Nikad nisam želeio da povrijedim tvoja osjećanja, ali nikad nisam mislio da imamo budućnost. Mislio sam da se jednostavno zabavljamo. Zar se ti nisi zabavljala?”
Duboko sam uzdahnula. Borila sam se sa suzama.
“Da, bilo je zabavno. Ali ja želim više od zabave. Želim život s tobom”, priznala sam
“Žao mi je…”
“Žao ti je”, vrisnula je Sanja.
Okrenuli smo se prema njoj. Stajala je na vratima. Uopšte nismo čuli kad je ušla.
Ja sam se prva oporavila.
“Sanja, zar nisi u školi?”
Bila sam, ali sam osJetila potrebu da razgovaram s tatom. A kad ono, nalazim ga s tobom.”
Sanja je pogledala Marka:
“Dakle, istina je. Varao si mamu i to s mojom najboljom prijateljicom”, upitala ga je a mene je istjeravala iz kuće.
“Nije baš tako kako ti misliš”, rekao je Marko bespomoćno, dok me je Sanja isteravala iz kuće.
Otišla sam pre nego što je Marko mogao da odgovori. Pobjegla sam kao kukavica. To je bio trenutak kad sam odrasla i izgubila najbolju prijateljicu
Od tada Sanja više nije htela da me vidi. Napisala sam joj pismo i pokušala da je nazovem, ali što se nje ticalo, ja nisam više postojala. Željela sam da joj objasnim da sam voljela njenog oca i da sam maštala o životu u kojem smo Sanja, Marko i ja zajedno. Nisam imala priliku da joj kažem sve to.
Emilija i Marko su se razveli ubrzo nakon što smo Sanja i ja maturirale. Marko je otišao da radi u drugom gradu. Emilija je prodala kuću. Iz daljine sam posmatrala kako radnici iznose namještaj. Više ih nikad nisam videla. Veza sa Sanjinim ocem bila je najveća greška koju sam napravila u životu. Marko me nije voleo i sada znam da ni ja njega nisam voljela. Bila sam mlada i glupa. Sanjino prijateljstvo i povjerenje trebalo je da mi znače više od kratke avanture. Nadam se samo da će mi moja najbolja prijateljica Sanja jednoga dana oprostit.
(Kurir.rs)
