Foto: Canva
Razvedena majka nije jadna žena. Ona je hrabra žena. Žena borac.
Niko ne želi da mu se desi razvod. Razvod je poraz.
Poraz nade, poraz truda, odustajanje od neke osobe koju si pre toga tako volio.
Ali razvod je ponekad nužan. Odluka boraca. Boraca za svoj bolji život. Za bolji život svoje djece.
Ne razmišljam o razvodu, ni u jednom dijelu mozga (kuc kuc), ali neki događaji oko mene naveli su me da napišem ovaj članak. Želim da dam podršku svima koji su nesretnim u braku, pogotovo ženama.
Dijete sam razvedenih roditelja. Prekasno razvedenih roditelja. Odrasla kao katolkinja u malom mjestu, moja mama viđala je samo “kompletne” porodice. Zato se godinama borila da održi u životu svoj brak u kom je bilo nas dvoje djece.
Pročitajte i: Razvod: Odgovore o kraju treba tražiti na početku
Pričala je sa sveštenicima, govorili su joj da izdrži, iako je već bilo znakova nasilja. Neću o tome kakvo je nasilje bilo u pitanju, samo ću vam reći da psihičko nasilje često boli mnogo više od fizičkog. Nevidljivo je, pa vam ne vjeruju. Modrica se vidi, uvreda i ponižavanje ne.
Sjećam se, bio je kraj ljeta nakon mog prvog razreda osnovne, godinu dana otkad sam počela mucati jer sam vidjela jedan prizor mame i tate koji me prestravio. Živjeli smo tad u Splitu. Vratila sam se kući nakon dugog ljeta na ostrvu kod babe i dede, ušla u stan i bilo je neobično tiho.
Tata više ne živi s nama, tiho je rekla mama i sagnula se da me uteši. Hvala bogu, rekla sam.
Ljudi moji, ja se sjećam osećaja olakšanja, a imala sam samo 7 godina. Osjetila sam da je mami lakše. Tata je prema meni uvijek bio dobar, bila sam njegova mezimica, ali osjetila sam olakšanje.
Jer život u kući gdje se dvoje odraslih vidno ne slažu, a kamoli nešto gore, jeste najgore odrastanje. Djetinjstvo iz pakla nije djetinjstvo u kojem mama i tata ne žive zajedno. Djetinjstvo iz pakla je ono u kom mama i tata žive zajedno, ali se ne podnose. Ili jedan od njih ne podnosi onog drugog.
Pročitajte i: Kako roditelji NE TREBA da postupaju tokom razvoda
Odrasla sam sretna samo zbog mame. Stvorila je naš svijet pun ljubavi i tihih tonova, svijet pun razumjevanja za greške.
Nije ljepo biti dijete razvedenih roditelja. Tata fali. Ili mama fali. Tužno je to za dijete. Ali živjeti tako da pred očima dijeteta gazite ženu ili muža, da ih ponižavate, da im govorite kojekakve stvari, vičete, lupate ormarima i vratima je još tužnije.
Odgajate tako još jednu generaciju koja će kad odraste vikati i lupati. Jer dijete misli da je to normalno, uči obrasce i ne zna kako da ih prekine.
Moja mama uspjela je da se razvede. Smogla je snage reći „ne“ tom životu, reći „ne“ ogovaranjima u selu i reći „da“ boljem životu za sebe i svoju djecu.
Danas, kad sam i sama mama, vidim koliko nas je štitila i žao mi je što je umrla da joj sad ne mogu reći još jednom – Hvala ti, mama, za sve.
Najviše joj hvala jer mi je pokazala da ljudi sami biraju svoju sreću i da njihove odluke kroje i tuđe živote. Naučila me da ne treba tolerisati loše odnose, da žena treba imati svoj novac i slobodu da kaže „ne“.
Razvedena majka nije jadna žena. Ona je hrabra žena. Žena borac. Žena koja iznova kreće. Poštujte je, umjesto da je ogovarate. Treba imati snage napustiti loše navike.
Izvor: zadovoljna.hr
