Ponekad razgovor od nekoliko minuta ostavi više umora nego čitav dan obaveza. Sedimo preko puta sagovornika, pokušavamo da objasnimo svoj stav i pažljivo biramo reči, ali druga osoba ne pokazuje spremnost da nas sasluša. Što više govorimo, ona deluje uverenije da je samo njeno mišljenje ispravno.
Takvo iskustvo lako navede čoveka da se zapita da li se loše izrazio ili nije pronašao pravi argument. Međutim, svaki nesporazum ne nastaje zbog pogrešnih reči. Ponekad ljudi u razgovor ulaze sa ciljem da odbrane svoj stav, a ne da razmotre ono što druga strana govori.
Ipak, važno je ne izvoditi velike zaključke o nečijoj inteligenciji na osnovu jedne rečenice ili jednog razgovora. Način na koji neko sluša i reaguje može pokazati nešto o njegovom stilu komunikacije, raspoloženju ili spremnosti da razmotri drugačije mišljenje, ali nije pouzdan test inteligencije ili karaktera.
Kada neslaganje postane nadmetanje
Ljudi različito reaguju kada im neko ponudi drugačije objašnjenje. Neko će zastati, postaviti pitanje i razmotriti argument. Druga osoba može primedbu doživeti kao napad i odmah početi da se brani.
Razgovor tada lako postaje nadmetanje. Umesto da se razmatra tema, svako pokušava da dokaže da je u pravu. Ponekad se menjaju argumenti, vraća se na stare rasprave ili se razgovor skreće na lične osobine sagovornika. U takvoj atmosferi teško je čuti drugu stranu, čak i kada ona iznosi nešto vredno razmatranja.
To ne mora uvek da znači da neko namerno odbija istinu. Ljudi mogu biti umorni, uznemireni ili nesigurni, a iskustva iz prošlosti mogu uticati na to kako doživljavaju kritiku. Ipak, ako se isti obrazac ponavlja, razgovor može postati iscrpljujući i narušiti odnos.
Šta možemo da primetimo u nečijoj komunikaciji
Umesto da pokušavamo da procenimo nečiju inteligenciju, korisnije je obratiti pažnju na konkretno ponašanje. Da li sagovornik sasluša pitanje do kraja? Da li može da objasni zašto nešto misli? Da li je spreman da razmotri nove informacije? Može li da prizna da nešto ne zna ili da je promenio mišljenje?
Takva pitanja ne daju konačnu procenu osobe, ali mogu pomoći da razumemo kako razgovor funkcioniše. Jednako je važno primetiti i sopstvene navike. Svi ponekad prekidamo druge, branimo stav pre nego što smo ga dovoljno proverili ili reagujemo naglo kada nas nešto pogodi.
Priznati grešku nije znak slabosti. To može biti način da pokažemo da nam je važnije da razumemo temu nego da po svaku cenu pobedimo u raspravi. Isto važi i za spremnost da kažemo: „Ne znam“, „Treba mi vremena da razmislim“ ili „Nisam to tako posmatrao“.
Granice su deo zdravog razgovora
Kada se ista rasprava stalno ponavlja bez pomaka, nije neophodno nastavljati je unedogled. Možemo jasno reći šta mislimo, saslušati drugu osobu i zatim proceniti da li razgovor ima smisla.
Postavljanje granice ne znači da nekoga odbacujemo ili da smatramo da nikada ne može da promeni mišljenje. To može biti jednostavan način da se razgovor prekine pre nego što preraste u vređanje i dodatno naruši odnos.
Posebno u bliskim vezama, važno je da neslaganje ne postane stalni razlog za ćutanje. Ako osoba počne da izbegava određene teme samo zato što očekuje podsmeh, prekidanje ili prebacivanje krivice, vremenom može prestati da otvoreno govori o onome što joj je važno. Tada problem više nije samo razlika u mišljenju, već i nedostatak osećaja sigurnosti u razgovoru.
Pauza može promeniti tok rasprave
Kada smo ljuti ili povređeni, često odgovaramo brže nego što stignemo da razmislimo. Nekoliko trenutaka pauze može pomoći da izaberemo reči i odlučimo da li želimo da nastavimo razgovor. Ne mora svaki komentar da dobije trenutni odgovor, niti svako neslaganje mora da se pretvori u sukob.
Korisno je postaviti konkretno pitanje, sačekati odgovor i proveriti da li smo dobro razumeli sagovornika. Isto tako, možemo reći kako se osećamo bez napada: „Teško mi je da nastavim kada me prekidaš“ zvuči drugačije od optužbe koja odmah izaziva novu odbranu.
Ni jedna tehnika ne garantuje da će se razgovor završiti dogovorom. Ali mirniji ton i jasne granice mogu pomoći da se izbegne nepotrebno zaoštravanje.
Razgovor nije test sa jednim tačnim odgovorom
Način na koji osoba komunicira može nam dati uvid u to kako se trenutno odnosi prema neslaganju, ali ne otkriva pouzdano njenu ukupnu inteligenciju, vrednost ili sposobnost za promenu. Jedan loš razgovor ne govori sve o čoveku, baš kao što jedan prijatan razgovor ne garantuje da će se uvek ponašati isto.
Zato je korisnije posmatrati širi obrazac: da li postoji obostrano poštovanje, da li obe strane mogu da govore i da li se posle neslaganja vraćaju razgovoru sa više razumevanja. Najbolji razgovori nisu oni u kojima jedna osoba nadjača drugu, već oni u kojima obe mogu da iznesu stav, preispitaju ga i nauče nešto novo.
Ponekad ne možemo promeniti način na koji druga osoba razgovara. Možemo, međutim, odlučiti koliko ćemo energije uložiti, koje granice ćemo postaviti i kakav razgovor želimo da vodimo.